Glavno obilježje stila pisanja Zvonimira Baloga je jedan posve novi izričaj koji je stvorio za djecu, a kojeg upotrebljava u dječjoj prozi i poeziji. U tom izričaju dominira njemu svojstvena igra riječima. To obilježje se ističe i u djelu Anatomija. Osim igre riječima, dodatni elementi značajni za Balogov izričaj su bizarnost i iznenađenje. Veliki broj njegovih poetskih i proznih djela baziran je na izmišljenom svijetu, u kojem naizgled ništa nema smisla, ali se u njegovim riječima često krije jedno dublje značenje – pouka ili ideja djela koju shvatimo kao domišljatu i vrlo poučnu.
Upravo zbog takvog vrckavog izričaja, Balogova djela vrlo su zanimljiva djeci. Tako je i ovo djelo ne samo vizualno primamljivo, zbog svojih raznobojnih i brojnih ilustracija, nego i sadržajno jer na šaljiv način obrađuje teme bliske djeci.
Djelo se sastoji od dva glavna dijela. U prvom dijelu, nazvanom “AnaTomiJa”, pronalazimo niz aforističkih kratkih pjesama, u kojima je glavno obilježje upravo igra riječima. Balog uzima neke dulje riječi te ih rastavlja na morfeme, pa od toga stvara nove riječi. Tako se poigrava njihovim značenjima. Primjerice, u pjesmici “Podudaranje”, uzima riječi “pod” i “udaranje”, pa od njih stvara šaljivu igru riječima. Pjesmice ove zbirke su uglavnom vrlo kratke te se sastoje od tek nekoliko stihova. Balog uzima motive iz svakodnevnog života, ali svojim djelima potiče djecu na razmišljanje o njihovu značenju.
U drugom dijelu zbirke, nazvanom nalaze se kratki prozni tekstovi kojima je glavno obilježje humor, ironija i besmislenost. Neke od tih priča služe samo kako bi zabavile čitatelje, a neke nose i određenu pouku. Primjerice, priča “Ubijači vremena”, govori o mladim ljudima koji uzalud troše svoje vrijeme, ne radeći ništa korisno. Priča “Nepostojgrad” opisuje idealnog gradonačelnika, koji na prvo mjesto stavlja svoje građane i stalno im u svemu pomaže. Takav grad naravno ne postoji pa se ironija može primijetiti u nazivu grada Nepostoj.
Dakle, iako im je humor glavni element, Balogova djela imaju svrhu navesti mlade čitatelje na razmišljanje o svijetu oko sebe. Djelo je podijeljeno na više dijelova, s raznim šaljivim podnaslovima, poput “Dvije bene”, “Putovanje u Ugruvaj”, “More koje se utopilo” i slično. Cijelo djelo popraćeno je veselim i raznobojnim ilustracijama Branke Hollingsworth Nari.
Vrsta djela: zbirka pjesama
Kratak sadržaj
Prvi dio “AnaTomiJe” nazvan je “Ti si vrhunac sebe” i započinje pjesmicom “Obrazovanje”. U njoj pjesnik objašnjava da je obrazovanje kad se dobije šamar u dobrotvorne svrhe, pa se onda gleda u zrcalu kako obraz mijenja boje. Usput se istisne poneki prišt i prstom se digne nos, da se vidi jesu li već počeli rasti brkovi. Autor piše slobodnim stihom te jednostavnim jezikom prilagođenim mlađem uzrastu.
U još jednoj kratkoj pjesmici nazvanoj “Osiguranje”, pjesnik objašnjava da je osiguranje kad se osi gura slamka, a osigurao si se tako što si na glavu navukao čarapu. U ova kratka tri tiha, autor se poigrava riječju osiguranje, tako da ga objašnjava na dva načina, a oba su šaljiva. Pjesma je popraćena i šarenom ilustracijom.
U pjesmi “Ponos” objašnjava da je to kad se dobije po nosu pa se smiješ, iako ti se plače. I u ovom slučaju radi se o igri riječi u kojoj od riječi ponos stvara igru, pa ona ima dvostruko značenje: vrline ponosa i lupanja po nosu.
U pjesmici “Bubriti” opet se susrećemo s igrom riječi, gdje riječ bubriti poprima značenje rasta riti na koju bubneš, ako si neoprezan. Uzalud znači da si stao pokraj nekoga tko je lud, a on te ne primjećuje. Podudaranje je kad uporno udaraš po podu pa ti osoba koja se nalazi ispod viče da pripaziš da ti on ne dođe tamo gore. Zaglaviti znači sakriti se iza vlastite glave, ali onda ništa ne vidiš.
Autor nudi dva značenja riječi zagasito u istoimenoj pjesmi. Objašnjava da zagasito znači da upališ vatru negdje gdje se to ne smije, pa ti narede da je ugasiš i viknu: “Zagasi to!”. Drugo značenje riječi zagasito je da je to sito koje postoji samo u Zagrebu.
Vratariti znači da kroz javna vrata prolaze riti, a onda im se i ti pridružiš u prolaženju. Zaobići se koristi kad je netko zao biće, a ti skreneš da se s njim ne susretneš, nego da ga zaobiđeš. Izazov je kad staneš iza nečega, primjerice zida i nekog zoveš, a taj netko se onda ljuti jer ga nisi trebao zvati. Poduzeti je zet koji ti želi uzeti pod, ali ti ne daš pod, pa ti onda uzme prozore, zidove i ostalo.
Malo duža pjesmica u ovom dijelu je pjesmica “Ustoličiti”, u kojoj se objašnjava da ustoličiti znači da jedeš i sve proliješ po sebi ili kad imaš pune džepove pekmeza, punu kosu majoneze, kad ti iz nosa vire rezanci i kad ti se tanjur izvrne na glavu. Ustoličiti znači da stol naličiš svom tom hranom i pićem, pa on više ne liči na sebe.
Sljedeći dio zbirke nosi naziv “Dvije bene”. U njoj se nastavljaju kratke pjesmice u istom tonu. Objašnjava se da je dvoličan ličan, koji je jak za dvojicu. Nedoličan je onaj koji je ličan te ima svega i svačega, a ništa od toga nije htio dati ni podijeliti. Objašnjava se i pojam usredotočiti. To je onaj koji se može natočiti samo u srijedu. Ivica se hvali da se njegov stari može usredotočiti i u sve ostale dane u tjednu.
U pjesmici “Drhtati” objašnjava se da je doktor drhtao pred tatom jer mu je prepisao krivi lijek. Pjesmica “Naduriti” objašnjava što to znači. To je harmonikaš koji je stalno svirao isti dur i onda su mu rekli da prestane, a on se naljutio tj. nadurio. Slamarica je Marica koja ima punu glavu slame, a dvojbeno je kad se nađu dvije bene, a ni jedna nema pojma.
Sljedeći dio nosi naziv “Nadurena harmonika” te se i tu u kratkim pjesmicama objašnjavaju razni pojmovi, stvarajući igru riječi. Tako, na primjer, mahnitati predstavlja nekog tko je odlazio na put i rekli su mu da mahne tati, a on je mahao tati kao lud. Sinkopa je kad sin kopa kao blesav, dok ostali gledaju i smiju mu se, a onda on padne u nesvijest. Preporuka govori da se jedan jako prepao, kad je vidio kolika je bila ruka.
U pjesmici “Mamuran” izražava se zbunjenost jer se tati kad dođe u kasne sate kući, a dobre je volje, kaže da je mamuran. To nema nikakve veze s mamom jer ona ne pije alkohol. Trebalo bi se reći da je tata došao taturan, baka bakurna, djed djeduran, a da je teta doteturala. Pokrovitelj je osoba koja hoda po krovu i gleda gdje krov prokišnjava. Nad rupom koja prokišnjava drži svoj šešir, sve dok kiša ne prestane ili on ne padne s krova.
Soboslikar je osoba koja slika sobove. “Ustoličiti” je pjesmica čiji smo naslov već susreli, ali se ovaj puta nudi drugo značenje riječi. Ovaj puta to znači da se radi uobičajeni posao, a uz to se još i liči. Blagost je kad neki gost puno priča bla, bla, bla i nitko drugi ne može doći do riječi. Pitomo je jedan Tomo koji ne želi piti, a svi ga nude da pije.
U dijelu koji nosi naziv “Putovanje u Ugruvaj” objašnjavaju se riječi poput zavičaja. To čaj koji treba zaviti u rodni list, kako ne bi izgubio svoj miris i snagu. To je inače čaj protiv promuklosti srca. Nakazan je kad svi navale na kazan, a kazan je prazan. Neostvarivo je varivo koje nikad nećemo jesti. Čarapi su Arapi kojima na glavi piše č, a slovo č je podsjetnik da “čovjeki” počinju od čela prema nogama.
U pjesmici “Anatomija”, likovi su Ana, Tom i ja. Kad se oni nađu, uvijek igraju iste igre: broje jedni drugima kosti. Bruka je ruka koja je nešto zabrljala i sad joj nitko ne vjeruje, nitko se više ne želi s njom rukovati. Mišolovka ima dva značenja. Prvo je da je to olovka koja cijuče, a drugo da je to miš koji umjesto repa ima olovku.
U dijelu zbirke koji nosi naziv “Šuma je rekla: krc”, objašnjava se da šaputati znači kad pas da tati šapu, a tata je prodrma i pozdravi psa. Prostor je mjesto u kojem su bezobrazne proste ovce koje samo bleje i čekaju da im netko donese hranu, a te ovce ne daju vunu. Lavori je kad lav pere noge i pjeva da se sve ori. Jednakost je kad dva psa glođu jednu kost, svaki sa svoje strane i uopće se ne ljute jedan na drugoga. Zujanje je janje koje ne bleji, nego govori “zu”. Nedokučivo je “vo” koje nije htjelo ići kući. Zaborav je pas koji se sakrio iza bora i govorio “av”, a nitko ne zna čiji je on.
Bilješka o autoru
Zvonimir Balog rodio se 30. svibnja 1932. godine blizu Križevaca. Studij je pohađao u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju, likovni smjer. Jedno vrijeme je radio u osnovnoj školi kao učitelj.
Kroz život se okušao u raznim zanimanjima. Književnost mu je bila velika ljubav, a pisao je i za djecu i za odrasle. Čak je radio i kao ilustrator svojih knjiga. Napisao je 60-ak knjiga, a tijekom života bio je i pipničar, predavač, dekorater te urednik u raznim časopisima i na televiziji.
Njegove najpoznatije zbirke pjesama su: “Zlatna nit”, “Nevidljiva Iva”, “Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu” te zbirke priča: “Zeleni mravi” i “Ja magarac”
U umjetničkim krugovima bio je poznat i kao kipar, slikar i ilustrator. Priče i pjesme su mu prevedene na 19 svjetskih jezika, a slovi kao jedan od najnagrađivanijih pisaca u Hrvatskoj.
Osvojio je brojne nagrade, a zasigurno one najpriznatije su nagrade Grigor Vitez, Ivana Brlić-Mažuranić i Goranovu plaketu. Utemeljitelj je suvremene poezije za djecu u Hrvatskoj.
Umro je u Zagrebu 2. studenog 2014. godine.
Izvor:https://www.lektire.hr
Autor: A.P.
