Zagrebačka priča

“Zagrebačka priča” roman je za djecu i mlade, napisan kao biografija ispričana iz perspektive glavnog lika, djevojčice Kečkice. Ovo je priča o njenom uzbudljivom i bogatom životu, ali isto tako i o obiteljskim tragedijama koje su joj obilježile djetinjstvo.

Na kraju romana nalazi se napomena da su svi događaji u djelu izmišljeni, ali unatoč tome, teško je vjerovati da barem jedan manji dio romana nema veze sa životom Blanke Dovjak-Matković, dok je bila dijete. Skoro svatko bi mogao zaključiti da je roman prepun autobiografskih elemenata.

Roman se sastoji od dvije veće cjeline: u prvom dijelu čitatelj se upoznaje s likovima i njihovim životnim navikama; drugi dio je kraći i on se odnosi na propast jedne obitelji. Spomenute dvije cjeline unutar jednog romana čine suprotnost jer se s jedne strane spominje izobilje i sreća, a s druge strane patnja i bijeda.

Radnja romana počinje dolaskom kućne pomoćnice Milke u dom Kečkičinih roditelja. Važnim trenutkom u cijelom romanu smatra se iznenadna smrt mamice. To se događa na kraju prvog dijela romana. U drugom dijelu, koji nosi naziv “Kriza”, najviše se govori o očevoj propasti i tužnom životu jedne djevojčice.

Tema romana “Zagrebačka priča” je odrastanje jedne djevojčice, čije je djetinjstvo povezano sa sudbinom njenih roditelja. Zbog toga je roman istovremeno priča o usponu, ali i padu bogate obitelji, s naglaskom na socijalnoj komponenti.

Blanka Dovjak Matković željela je ovim romanom pokazati život u svoj njegovoj ljepoti, da bi čitatelja na direktan način suočila i s bolnim dijelom života.

U romanu se spominje stari kajkavski govor grada Zagreba, a spomenuta fraza, u kombinaciji sa standardnim jezikom, daje svježinu romanu, a likovima uvjerljivost. Blanka se trudila biti sažeta u opisivanju, zbog čega je roman lako čitljiv za djecu.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: između dva svjetska rata

Mjesto radnje: Zagreb, naselje Ksaver, Šestinski dol

Tema djela: Tužno odrastanje djevojčice Kečkice

Ideja djela: život je nekada lijep, a nekada težak, ali uvijek u njemu možemo pronaći nešto što nas veseli i daje nam nadu

Kratak sadržaj

Roman “Zagrebačka priča” sastoji se od dva dijela. Prvi dio započinje opisom bogate zagrebačke obitelji na Ksaveru. U dom imućne obitelji došla je kućna pomoćnica Milka, priprosta žena iz Zagorja. Obitelj je sada imala jednog člana više, pa su tako mama i tata uz kćerku Kečkicu, dobili i sina Boreka. Kečkica je vesela djevojčica puna neobičnih ideja. Jednom je od maminih ljubavnih pisama napravila lađice koje je potom puštala niz potok. Također je s mamine haljine skinula puceta.

Mjesto gdje je živjela spomenuta obitelj bilo je uzbudljivo. U blizini se nalazilo Jurjevsko groblje te Medveščak na kojem su se nalazili razni mostići, male crkve i kapelice na susjednim brežuljcima.

Bogati pradjed, ujedno i vlasnik četiri mlina bio je škrt čovjek, cijelo vrijeme je prigovarao mamici zbog Milke. Bio je uvjeren da im kućna pomoćnica ne treba i da je to bespotrebno trošenje novca. Otac djevojčice bio je uspješan građevinski poduzetnik koji je dobro zarađivao. Gradio je na sve strane i bilo je posla za svakoga. Tatek je bio osoba koji je volio odlaziti u društvo i baš kao mamica, volio je puno trošiti. Nije se toliko brinuo o budućnosti, pa nije ni štedio novac za teške dane, nego je umjesto toga kupio auto.

Mamica je voljela trošiti novac, pa je veći dio vremena provodila kupujući skupe stvari poput odjeće, namještaja i nakita. Često je odlazila s prijateljicama u kavanu Corso i potom plaćala račun za sve. Pradjed joj je često prigovarao zbog rastrošnosti, a znao ju je nazivati i hohštaplerkom. Mamica je opisana kao lijepa i elegantna žena, uvijek namirisana i nasmijana.

Kratak sadržaj

Roman “Zagrebačka priča” sastoji se od dva dijela. Prvi dio započinje opisom bogate zagrebačke obitelji na Ksaveru. U dom imućne obitelji došla je kućna pomoćnica Milka, priprosta žena iz Zagorja. Obitelj je sada imala jednog člana više, pa su tako mama i tata uz kćerku Kečkicu, dobili i sina Boreka. Kečkica je vesela djevojčica puna neobičnih ideja. Jednom je od maminih ljubavnih pisama napravila lađice koje je potom puštala niz potok. Također je s mamine haljine skinula puceta.

Mjesto gdje je živjela spomenuta obitelj bilo je uzbudljivo. U blizini se nalazilo Jurjevsko groblje te Medveščak na kojem su se nalazili razni mostići, male crkve i kapelice na susjednim brežuljcima.

Bogati pradjed, ujedno i vlasnik četiri mlina bio je škrt čovjek, cijelo vrijeme je prigovarao mamici zbog Milke. Bio je uvjeren da im kućna pomoćnica ne treba i da je to bespotrebno trošenje novca. Otac djevojčice bio je uspješan građevinski poduzetnik koji je dobro zarađivao. Gradio je na sve strane i bilo je posla za svakoga. Tatek je bio osoba koji je volio odlaziti u društvo i baš kao mamica, volio je puno trošiti. Nije se toliko brinuo o budućnosti, pa nije ni štedio novac za teške dane, nego je umjesto toga kupio auto.

Mamica je voljela trošiti novac, pa je veći dio vremena provodila kupujući skupe stvari poput odjeće, namještaja i nakita. Često je odlazila s prijateljicama u kavanu Corso i potom plaćala račun za sve. Pradjed joj je često prigovarao zbog rastrošnosti, a znao ju je nazivati i hohštaplerkom. Mamica je opisana kao lijepa i elegantna žena, uvijek namirisana i nasmijana.

Na jesen je umro pradjed pa je došla i baka Mildred iz Amerike i naslijedila veliko zemljište od oca. Ona ga je poklonila majci koja je na kraju potrošila sav novac. Došlo je vrijeme da Kečkica krene u školu. Bila je okružena siromašnom i grubom djecom. Učiteljica je prema njoj bila stroga, sve dok je mamica nije pozvala u njihovu kuću.

Mamica je puno vremena provodila s prijateljicama u Corsu. Osim toga, često je kupovala knjige u knjižari Kuglija. Zbog bolesti na plućima, Kečkica je otišla u Zagorje kako bi što više vremena provodila na svježem zraku. Tamo je upoznala drugačiji svijet. Djeca su tamo bila bosa, a žene su prale odjeću na potoku. Vratila se kući izliječena.

Nažalost, tatini poslovi više nisu išli tako dobro jer se više nije toliko gradilo. Ali to nije omelo članove obitelji da i dalje nastave živjeti po starom. U tom je trenutku stigla vijest da banke namjeravaju zamrznuti štedne uloge. Tada se otkrilo kako Kečkičini roditelji nemaju novaca u banci. Tatu je to najviše pogodilo.

Mama je htjela dojaviti susjedu što se događa s bankama. Iako je opet bila trudna, odlučila je otići po kiši. Prehlada koju je zaradila za nju je bila presudna jer je mama umrla, a iza nje je ostao i sin Zdravko. Za tatu je to bio strašan gubitak, počeo je piti, a kako je posla bilo sve manje, počeo je zalagati sve vrijedno iz kuće da bi došao do nešto novaca.

Drugi dio romana nastavlja dalje prikazivati osiromašenu obitelj i tatu koji je mijenjao majčin nakit za hranu. Ali kriza nije došla samo u njihov dom, ona se osjećala posvuda jer je puno ljudi tražilo posao, kako su firme odlazile u stečaj. U takvoj se situaciji nastavilo školovanje Kečkice. Uspjela je s ostalom djecom otići na školski izlet na more te je otišla dočekati kralja koji je vlakom prolazio kroz grad Zagreb. Kralj je odsutno promatrao narod, a na licu je imao zlatne naočale.

U njihovu kuću na Šestinskom dolu više nitko nije dolazio. Tatek je prestao brinuti oko kuće i samo je razmišljao kako nabaviti što više alkohola. Milka je preuzela cijelu brigu oko kućanstva, a kako nije bilo novaca, poslala bi djevojčicu posuditi novac. Bilo je teško jer nitko nije htio posuditi onima koji su do jučer imali puno novaca.

Milka je počela tražiti posao kako bi pomogla Kečkici i tati. Jednog dana u kuću su došli sudski službenici i zaplijenili vrijedne stvari. Kako tata više nije mogao vraćati novac, uslijedile su tužbe vjerovnika. Budući da više nije bilo novaca, Kečkica je počela gladovati. Morala je odlaziti u kuhinju za siromašne. Iako nije bila laka situacija, neki su i dalje imali dobar život, živeći kao lihvari, kućevlasnici ili kao Generalica.

Nakon završetka škole, Kečkica je s Milkom otišla u Zagorje. Tamo je živio Zdravko, njen mlađi brat koji je nije ni prepoznao kad ju je vidio, a Milku je nazivao majkom. Na povratku su doživjeli šok jer im je kuća bila prodana na držabi. Tatek se razbolio i umro, a Milka je preuzela brigu oko djevojčice koja više nije imala ni roditelje ni dom. Pronašla je stan u podrumu zgrade u Ilici. Stan je bio mračan i zagušljiv. Bio je to sada dom za Kečkicu i Milku koja je djevojčicu gledala tako nježno. Kečkica je znala da joj može vjerovati.

Likovi: Kečkica, tatek, mamica, Milka

Analiza likova

Kečkica – glavni je lik romana. Ona je ujedno i pripovjedač. Čitatelj zahvaljujući Kečkici može doživjeti tadašnji svijet iz dječje perspektive, a njen doživljaj je pun veselja i humora, obogaćen povremenim nestašlucima.

Kečkica je opisana kao djevojčica koja nosi pletenice s bijelim vrpcama. Mršava je i okarakterizirana kao pravo derište. Pozitivne osjećaje gaji prema Milki, ženi iz Zagorja, koja će joj u najtežim trenucima postati najveća podrška.

Kečkica se brine za sva živa bića, a najviše za šumska stabla, vjeverice i ptice. Kada je ostala bez roditelja, morala je pronaći način da preživi, a to je uspjela uz pomoć priproste Milke, koja je cijelo vrijeme bila uz nju. Iako je jedan dio života odrastala u bogatoj građanskoj obitelji, Kečkica je bila dijete koje je stajalo čvrsto na nogama i uvijek vjerovalo Milki. Vjerovala je da je pred njom svjetla budućnost.

Milka – najvažnija je osoba u životu jedne djevojčice koja je ostala bez roditelja. Došla je iz Zagorja iz malog sela da bi se zaposlila kao kućna pomoćnica kod Kečkičine mame. Opisana je kao dobra osoba, radišna i vrijedna, spremna na bilo kakvu žrtvu za svoje najdraže. Zahvaljujući njoj Kečkica će imati dom i moći će se nastaviti školovati.

Mamica – osoba je koja voli trošiti novac na skupocjene predmete, kao što su umjetničke slike, srebro i porculan, nakit i kristal. Ona je topla, elegantna i lijepa žena te društvena i dobro obrazovana. Želi pomoći svakome, bez obzira radi li se o siromašnima ili onima iz viših slojeva društva.

Budući da živi u obilju, veći dio vremena ponaša se lakomisleno jer ne mora razmišljati o budućnosti. Zbog toga je nazivaju rasipnicom, iako je ona samo strastvena osoba, koja živi za sve lijepo u životu. Zbog lakomislenog načina života i nesebičnosti, mamica je umrla prerano. Jedne kišne noći otišla je pomoći susjedu, a nakon toga se prehladila i umrla.

Tatek – uspješan je poduzetnik, ima puno prijatelja, a vrijeme voli provoditi pjevajući u zboru. On, poput mamice, voli lijepe stvari, ali brigu oko novca prepušta mamici. Jednog dana biva iznenađen kada shvati kako je uludo potrošen sav novac.

Unatoč tome što ima ljubavnicu, on voli mamu jer je ona njegova velika ljubav. Nakon ženine smrti i velikih dugova prepušta se alkoholu, a kako nije imao snage za borbu s teškim životnim trenucima, na kraju pogođen bolešću, umro je prerano.

Bilješka o autoru

Blanka Dovjak-Matković poznata je i cijenjena hrvatska književnica. Rođena je u Zagrebu 7. prosinca 1920. godine. U Zagrebu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Pisanjem pjesmi i proza počela se baviti već u srednjoj školi.

Kada je napunila osamnaest godina izdala je prvu zbirku pjesama “Od protuletja do zime” 1938. godine. Bila je to zbirka kajkavskih pjesama, nakon čega je uslijedila stanka koja je trajala trideset godina.

Pretpostavljalo se da je duga stanka u kreativnom izražavanju nastupila zbog problema unutar obitelji. Ponovno se vratila 1970. godine s “Pričama iz Dubrave” kada je počela pisati pretežito priče za djecu, ali i pjesme na kajkavskom.

Godine 1987. godine izlazi njen prvi roman ”Zagrebačka priča”. Napisala je i razne slikovnice koje su bile prevedene na njemački jezik i ruski jezik. Iako je napisala puno toga, upravo su je priče za djecu učinile popularnom te jednom od najzanimljivijih dječjih spisateljica tog vremena.

Napisala je pjesme “Lamentacija na lanci”, zbirku pjesama “Striptease” te zbirku priča “Neke male važnosti”. Umrla je u Zagrebu 6. ožujka 1993. godine.

Izvor:https://www.lektire.hr