Knjiga pingvina

Knjiga pingvina kratki je roman o životu pingvina u kojem se iznose činjenice o njihovom životu, ali na poučan način. Osim pingvina, roman prati i dječaka u Zagrebu, koji je sanjao o pingvinima te je odlučan pronaći ih i saznati sve što može o njima, pa zamoli stručnjaka da mu napiše sve što bi trebao o njima znati. Njegove upute u romanu su prikazane kao stručni vodič.

Struktura romana nije tipična i nije podijeljen na jednostavna poglavlja, nego je isprepletena priča putovanja pingvina na Antarktik, s poučnim činjenicama o njima te o dječakovoj potrazi i željom da nauči nešto o njima. Roman je podijeljen na podnaslove, a svaki podnaslov najavljuje događaje koji će se opisati (Dječak sanja, Pad bijele ptice, Kako je Mlađi na otoku ponašao Starog, i kako ga je ovaj pitao sva ona pitanja koja sam postavljaše njemu za vrijeme putovanja), a tu su ubačene i pjesme koje pingvini pjevaju. Na kraju romana, priložen je rječnik nepoznatih riječi, kako bi se čitatelji mogli lakše snaći te kako bi roman manje nalikovao romanu, a više enciklopediji.

Radnja započinje prikazujući dječaka u Zagrebu koji sanja o pingvinu koji šeta Zagreom i odlazi na tržnicu kupiti ribu. Zatim se prebacuje na Antarktik i prati putovanje skupine pingvina koji odlaze na Otok ljubavi, njihovo odredište gdje pronalaze ljubav i osnivaju obitelj. Kroz njihovo putovanje i ponašanje, prikazane su stvarne činjenice i životu pingvina, sve od njihove selidbe, do osnivanja obitelji, potrage za hranom, suočavanja i neprijateljstva s ostalim pingvinima i općenito navika kojih se pridržavaju.

Svrha romana je na zanimljiv način, mladim čitateljima ponuditi prikaz i način života pingvina na Antarktiku, s namjerom da nešto nauče. Sam autor na početku djela upozorava: Ovo te sad naposlijetku, dragi čitaoče, moram opomenuti: ako ovdje naiđeš na jako neobična djela, znaj! Nisam ih ja iz svoje glave izvukao, niti smislio, nego iz druge knjižice… ovamo zajedno sabrao i složio.

Kratak sadržaj

Knjiga pingvina započinje kratkim tekstom koji nosi naslov Zašto volim pingvine u kojem se navode upravo razlozi zašto, u obliku natuknica. Razlozi su sljedeći: zato što su pingvini nespretni, zato što su žalosni i sami, zato što zbog ljubavi idu 300 kilometara preko leda i snijega, zato što su umiveni, čisti i otmjeni, a ne moraju to biti, zato što se dobro brinu za svojeg malenog ptića i paze ga sve dok ne prohoda i jednostavno jer su dragi, a na kraju nije ni bitno zašto, bitno je samo da ih se voli.

U vrlo kratkoj pričici Dječak sanja, opisuje je san dječaka u kojem je glavni lik pingvin koji polako šeta gradom sve do trešnjevačke tržnice, ali nitko ne obraća pažnju na njega. Prolazi pokraj brijačnice, optike i mesarnice, polako, korak po korak, kao kakav starac u tenisicama. Prije nego što prijeđe cestu, prvo zastane na zebri kao i svi ostali i pričeka znak prometnika da može prijeći na drugu stranu. Uputio se prema ribarnici. Postavlja se pitanje zašto mu se nitko ne čudi.

Kad je napokon došao do ribarnice, strpljivo je stao u red s ostali ljudima koji nisu bili tako strpljivi kao on. Stao je pored tezge s malim i velikim ribama, a na ostale morske životinje nije niti obraćao pažnju. Kad je došao na red naručio je pet kila plave ribe. Trgovkinja ga je željela poslužiti i pružila mu je vrećicu punu riba, ali pingvina više nije bilo, a čovjek koji je sad bio na redu već je izricao svoju narudžbu nimalo uznemiren nestankom pingvina.

Dječak se trznuo iz sna i povikao i glasno se zapitao gdje je pingvin. Tražio ga je po stanu, ali bez uspjeha. Zato se sutradan odlučio tramvajem odvesti u grad. Tražio je pingvina cijeli taj dan i idući, ali njega nije bilo. Odlučio je da će obići cijeli svijet, ali će ga pronaći. Pingvina nitko više nije vidio u tom gradu pa se na kraju pričice postavlja pitanje je li on bio samo dječakov san ili je to tek posta na javi.

Iduća pričica Pad bijele ptice započinje radnju u davna vremena za vrijeme predaka današnjeg čovjeka koji su još obitavali u krošnjama drveća. U to vrijeme, prema predaji, pingvini su slobodno letjeli zrakom poput svih drugih ptica. Bili su crno-bijeli, bjelji od labuda i deterdženta i letjeli su jako visoko. Upravo jer je bio nepromišljen u svojem letu, pao je na zemlju iz tri razloga; jer je pucao previsoko, jer nije mario za svoja ograničenja, a to je zapravo isti razlog kao i prvi i jer ga je zaslijepila svjetlost sunca. Sunce se uvrijedilo jer je ptica bila ohola i za kaznu ga je bacila u daleki južni hladni kraj. Od tad pingvini više nije letjeli.

Mnogo godina kasnije, pingvin je sreo nekog usamljenog čovjeka koji je zalutao i čovjek ga je pitao zašto i on nema crna leđa poput pingvina. Pingvin ga je samo promatrao je napustio. Čovjek je iskopao ostatke nekog drveta, oraha i počeo pisati njime, ali led se otopio i svaki njegov trag je nestao.

Nakon još mnogo godina, neki je mornar koji je vratio s pučine, pripovijedao ljudima kako na jugu postoji biće slično čovjeku, koje maše putnicima krilima, a ne rukama, ali nitko mu nije vjerovao jer bi on često pričao tako nevjerojatne priče.

Tri su pravila koja se tiču pingvina, a ta su da je pingvin nikada ne vraća (uz jednu iznimku), da se nikada ne osvrće i da razumije da se svijet sastoji od tri boje, crne, bijele i neke treće.

Sljedeći dio priče o pingvinima prati jednog pingvina na putu za Otok ljubavi. On ima pet godina i smatraju ga odraslim i sposobnim voljeti i prvi put putuje do mjesta rođenja. Čini se da je sam na svijetu, okružen jućnim morima, vjetrom i olujom. Kricima govori vjetru da bude blag prema njegovim nemoćnim krilima i vodi da nu donese koju ribicu te izražava želju da oluja utihne kako bi on moao proći prema Otoku ljubavi i rođenja. Njegovi krici vraćaju se kao odjeci, bez odgovora, ali onda ugleda otok. Ne zna je li na njemu led ili tlo, ali smatra da je volja prirode što putuje baš na taj otok.

Sad se opisuju i njegovi suputnici. On ih ispituje kakav je Otok, ali nitko mu ne daje jasan odgovor, samo da svatko vidi Otok na svoj način. Stari mu ne želi ništa reći, čak ni o ljubavi jer smatra da se o tome nema što reći. Ne zna se je i takav jer je iskusio dobru prošlost ili prošlost koja je puna rana. Srednji suputnik po starosti, razlikuje se od Starog jer mu je kljun pun ljubavi, on je već iskusio ljubav.

Plivali su prema Otoku, uranjajući i izranjajući iz vode, a kad je i Mlađi htio zaroniti primijeti da se prema jatu približava veliki ledenjak koji se neopaženo pojavio. Odmah je stao upozoravati na opasnost, što je Stari brzo shvatio i pridružio mu se pa su zajedno krenuli dozivati Srednjeg, ali bilo je prekasno. Tako su izgubili suputnika i Stari i Mlađi su nastavili svoj put, svjesni opasnosti koja se nad njih nadvila.

Četvrto pravilo koje se tiče pingvina je da treba vjerovati svojim očima, ali ne zaboraviti tuđe.

U stručnom tumaču kojeg je napisao Vladimir Z., na nagovor pisca, opisuju se neke činjenice i pingvinima. Pingvinske vrste razlikuju se po dužini, odnosno po visini ako hodaju. Mali plavi pingvin visok je 35 centimetara i težak je jedu kilu, a može ih se vidjeti u zoološkom vrtu, a carski pingvin visok je 115 centimetara i teži 25 do 40 kilograma. Zjenice im mogu biti crvene ili žute, a perje im se linja jednom godišnje i tad nema kupanja. Kako bi stigli na odredište ravnaju se prema suncu. Ženke polažu jaja nakon oplodnje i mužjak i ženska se zajednički brinu za njih, osim kod carskih pinvina kod kojih brigu preuzima mužjak. Temperatura kože pingvina stalno je blizu nule i snijeg se na perju ne topi.

Radnja se ponovno prebacuje na pingvine i pratimo ih kako nastavlju svoje putovanje. Pod njima se sante spajaju u jednu veliku santu. Mlađi je želio odmoriti, ali Stari pingvin to ne dopušta jer nije vrijeme za to. Na pitanje koliko još dugo moraju putovati ne dobiva jasan odgovor kakav je očekivao.

Dok pingvini putuju, dječak opet sanja da pod lampom stoji gladni pingvin i krikom se pita gdje se nalazi. Dječak se budi i trči do prozora, ali pingvina nigdje nema, sve je pusto, samo kiša pada.

Gospodin Artur Amundsen rođen je oko norveškog fjorda, ali je uvijek putovao u daleke krajeve. Kad se nakon više godina vratio u fjord, donio je pingvina i sagradio mu nastambu koja je bila jako slična Južnom polu. Unatoč tome, pingvin je bio jako tužan i odbijao je jesti hranu, a zatim je i umro.

Radnja se ponovno vraća putovanju pingvina. Prošli su već tjedni i Mlađi se žalio kako on više ne može hodati te ispitivao koliko će još dugo morati putovati. Stari ga moli da još malo izdrži jer bi uskoro trebali i nekoga sresti. Činilo se da su pri kraju puta kad se prima njima pojavi ledenjak i tlo se otvorite izroni veliki zmaju rigajući vatru. Za njim se pojavi i kit ubojica i svije se životinje uhvatie ukoštac, a zatm iščezle te nastavile svoju borbu negdje u dubinama. Stari se upitao zar na svijetu nema ništa drugo osim opasnosti cijelog života. Umjesto odgovora pojavi se stvorenje poput pingvinke, ali potpuno bijela, i poželi im sreću.

Nastavljaju putovanje i nailaze na karavan, grupu drugih pingvina poredanih u koloni te se požure kako bi ih stigli, sretni jer su napokon naišli na svoju vrstu. Stari pingvin pita se hoće li ga Draga čekati, a Mlađi mu uzvrati pitanjem je li lakše pronaći novi ljubav ili prošogodišnju. On o tome još ništa nije znao. Stari mu odgovara da ne postoji lakše i teže kad je u pitanju ljubav. Ona je uvijek ista, svaki put se ispočetka traži, a pingvin je taj koji se mijenja. Žure prema ostalim pingvinima, a Stari pjeva pjesme u čast svojoj Dragoj. Čak je i Mlađi ugledao neku mladu pingvinku koja ga je očarala svojom ljepotom.

U stručnom tumaču se objašnjava da se pingvini okupljaju u velikom broju, ne manjem od šest tisuća, a led na tom mjestu mora biti čvrst kako bi izdržao težinu svih pingvina. Kad se udvaraju, mužjaci prilaze ženkama svojim ‘ljubavnim zovom’, a za vrijeme udvaranja krikovima, svi ostali u krugu od sedam metara šute. To traje tri tjedna i za vrijeme svi imaju priliku pronaći svoj ljubavni par, a nakon toga se pare. Nakon polaganja jajeta, ženka kreće na put do mora u potragu za hranom, a mužjaci ostaju čuvati jaja od ptica graljivica, stavljajući ih na noge i prekrivajući trbuhom. Svi se zbiju i tako se štite od vjetra, hladnoće i mraka.

Među pingvinima se opisuje kako je zapravo došlo do traženja ljubavnog para. Raštrkali su se u potrazi pa su se tako Stari i Mlađi razdvojili. Taj proces biranja ljubavi trajao je tri tjedna, a onda se sve počelo smirivati. Većina je sada stajala u parovima, a pingvini huligani pokušavali su ih razdvojiti. Huligani su bili lošeg vadanja, nesnalažljivi u drušvu, uplašeni, skloni fizičkom obračunu bez razloga.

Nakon dva duga mjeseca, među ljubavnim parovima sad je vrijeme čuvanja jaja. Ženka mora otići na put u potragu za hranom pa mužjaku prepušta brigu i jajetu predajući mu ga pažljivo s noge na nogu. Dok čuvaju jaja, stvaraju toplinu svojim tijelom od 30 stupnjeva, iako je vani isto toliko u minusu. Kad krenu vjetrovi i loše vrijeme, pingvini se ujedinjuju i zbijaju kako bi se ugrijali i preživjeli.

Među tako zbijenim pingvinima, nalazi se i mlađi, čeka povratak svoje ljubavi Oone. Pita se hoće li se vratiti i donijeti hranu jer je već oslabio od gladi. U prvom pingvinu do sebe prepozna Starog i oni započnu razgovor. Stari je pronašao svoju Dragu i čeka njezin povratak. Sad je Mlađi odgovarao na sva pitanja koja je postavljao Starom za vrijeme njihovog putovanja. Govori mu da je ljubav Oona ili da je možda nema, a Otok je mjesto gdje san postaje jaje. Stari mu govori da je sam morao doći do otoka, otkriti ljubav i sam se vratiti u more.

Njihov razgovor prekine povratak pingvinki i svatko krene dozivati svoj par. Kad se nađu mijenjaju uloge te sad mužjak odlazi, a ženka se ostaje brinuti za svoje mlade. Mlađi je zabrinut jer se njegova Oona još nije vratila. Ali s posljednjom grupom pingvinki vraća se i ona i hrabri Mlađeg da se odvaži na put u potragu za hranom. Put je jako težak i on stano razmišlja o Ooni i malenom ptiću. Kad sklopi oči, vidi ih pred sobom. Ohrabruje se ponavljajući pravila o pingvinima; pingvin se nikada ne vraća, nikad se ne osvrće, svijet je crn, bijel i od treće boje, treba vjerovati svojim očima, ali ne zaboraviti na tuđe. Odlučan je da će stići do mora. Susretne se s još jednim pingvinom koji mu kaže da je more blizu i on shvati da nije sam, da i drugi dijele njegove brige, ali ih sam mora proživjeti. Ali uhvati ga veliko nevrijeme i on se boji za svoj život te se pita je li tu kraj.

Za to vrijeme, Mali čini svoje prve korake te s majkom Oonom krikovima uči o stvarima oko sebe, poput neba, leda, oluje. Gladan je i znatiželjno ispituje kad će se tata vratiti s hranom i kad će on ići na daleko more. Kad je došlo vrijeme povratka pingvina, Mlađi nije među njima.

Oona brani Maloga od para kradljivaca koji su izgubili svojeg malog pingvina pa žele ukrasti njezinog. Oona se bori i brani pa par odustane i okrene se drugoj pingviniki koja je stajala sama. Pred Oonom je dilema; hoće li čekati i dalje i umrijeti od gladi ili će se sama uputiti prema moru kako bi pribavila hranu. Odluči otići na put, a kad se vrati krikom lako prepozna Maloga. On je odmah pita je li vidjela Mlađega, ali on je izgubljen. I dalje se nadaju da će ga jednom sresti, kad se opet upute prema oceanu, kako pliva i lovi.

Mjesto radnje: Zagreb, Antarktika

Vrijeme radnje: neodređeno

Vrsta djela: roman

Likovi: dječak, Stari pingvin, Mlađi pingvin, Srednji pingvin, Oona, Mladi

Analiza likova

Stari pingvin – ima 9 godina i čini se najmudriji od svih pingvina. On ih predvodi, a kad ostanu bez Srednjeg, ohrabruje Mlađeg da nastavi put, iako se on žali na umor. Kad ga Mlađi pita o Otoku ljubavi ili rođenja na koji se upućuju ne govori mu puno o tome jer smatra da se o ljubavi nema što reći. Kad dolaze na Antarktik, na Otok ljubavi i vrijeme je za pronalaza ljubavi, on se susreće sa svojom starom ljubavi. S Mlađim se ponovno sretne dok čekaju da se pingvinke vrate iz potrage za hranom te mu sad Mlađi odgovara na sva ona pitanja koja mu je postavljao tijekom putovanje te kaže da ljubav postoji ili je nema. Stari mu govori kako je morao na ta pitanja sam pronaći odgovor, doći na otok te pronaći ljubav.

Srednji pingvin – pojavljuje se na početku putovanja, ali strada zbog velikog ledenjaka. Mlađi  Stari su ga pokušali upozoriti na opasnost, ali bezuspješno. On govori Mlađem da mu ne može reći kako izgleda Otok Ljubavi jer ga svatko vidi na drugačiji način. Već je iskusio ljubav, volio je jednu pingvinku i to je bio prvi i zadnji put da je nekoga volio.

Mlađi pingvin – ima 5 godina i prvi put odlazi na Otok ljubavi ili Otok rođenja. Nestrpljiv je pa stalno ispituje koliko će još putovanje trajati i kad će stići te se stalno žali da je umoran i ne može dalje putovati, zbog čega ga Stari mora ohrabrivati. Dugo su putovali sami, ali onda su pronašli ostale pingvine te je došlo vrijeme pronalaska ljubavi. Njegova ljubav bila je Oona, koju je strpljivo čekao, zajedno s Mladim pingvinom, da se vrati iz potrage za hranom, cijelo vrijeme se brinući hoće li se sretno vratiti. U romanu je opisano njegovo odrastanje te njegov životni put, od mladog i neiskusnog pingvina, do pingvina poučenog iskustvom te brigom za svoju obitelj.

Dječak – sanja pingvina koji šeta tržnicom i traži ribu, a zatim nestane. Kad se probudi odluči potražiti pingvina, ali nije više siguran je li sve to bio san ili java. Odlučan je u namjeri da će pronaći pingvina pa zamoli Vladimira Z. da mu napiše stručan vodič svega što zna o pingvinima. On mu u tome iznosi brojne činjenice o toj vrsti. Dječak se pita odakle njemu svo to znanje o pingvinima. Koji je čovjek slijedio jato pingvina kako vi sve to zabilježio i kako? Stalno sanja pingvina i pita se kako živi na mjestu gdje je sada ljeto, iako je kod Dječaka zima.

Bilješka o autoru

Željko Ivanjek rodio se 1954. godine u Zagrebu. Studirao je komparativnu književnost i indologiju u Zagrebu i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tijekom svog književnog rada objavio je velik broj eseja, pjesama, kritika te prijevoda s engleskog jezika objavljujući sve u časopisima.

Radio je na raznim radijskim emisijama, a napisao je i osamdesetak serija i dokumentaraca. Jedno vrijeme je radio i kao urednik i novinar kulture u tiskovinama za mlade. Danas radi kao novinar Jutarnjeg lista u rubrici kulture.

Njegove najpoznatije knjige su: “Antologija američke kratke priče”, “U sjeni južnog medvjeda”, “Epicikli u azilu”, “Knjiga pingvina”, “Pohvala zaboravu”…

Dobitnik je nagrade Matice hrvatske za književnost i umjetnost te nagrade “Marin Držić”.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: A.P.