Kraljević i prosjak

Roman “Kraljević i prosjak” svjetski je poznati roman Marka Twaina koji je do danas stekao status klasika engleske, ali i svjetske književnosti. Sastoji se od 33 poglavlja i prologa. Poglavlja su naslovljena kratkim slovima koja nam jasno najavljuju njihov sadržaj. To je zapravo dodatni pripovjedačev komentar u kojem se saznaje sudbina likova nakon što je završila radnja romana.

Roman ima i kratak proslov u kome se Twain neizravno poziva na razliku između povijesti i književnosti onako kako ju je još postavio jedan grčki filozof, po kome povijest priča ono što se dogodilo, a književnost ono što se moglo dogoditi.

Zamjena identiteta česta je tema književnih djela. Tako počinje i ovaj roman. Likovi se teško snalaze u novim ulogama, a osim velike fizičke sličnosti imaju neke zajedničke osobine koje im pomažu da izdrže sva iskušenja. Zamjena identiteta pruža piscu beskrajne mogućnosti zapleta radnje i dovođenja likova u vrlo nevjerojatne situacije. Ljepota ovog romana krije se u poruci kako nas u životu može održati samo moralna čvrstina i beskrajno povjerenje u snagu pravde. Tako vas zaslužena nagrada nikad neće zaobići.

Ipak, prava težina romana leži u prikazu najnižih i najviših slojeva društva Engleske u 16.stoljeću. Paralelno pratimo radnju koja se odvija u najsiromašnijim dijelovima Londona i onu koja se odvija na kraljevskom dvoru. Ovakvim prikazom realnosti Twain je pokazao sve razlike među društvenim klasama – od neizmjerne bijede do gotovo grotesknog obilja. Na obje strane vidimo prisustvo morala, kao i njegovo odsustvo, jer ono što čovjeka čini onim što jest je njegov duh i sustav vjerovanja, a ne okolina.

Ali ne možemo reći da okolina nikako ne utječe na pojedinca. Prema karakteru dva glavna lika vidimo i koliko okolnosti odrastanja i života općenito mogu definirati osobu – ali samo do neke mjere. Twain je naizgled jednostavnu premisu učinio nevjerojatno zanimljivom i dubokom. Radnja djela nije jedini njegov adut, već samo podloga za duboka moralna pitanja i, ono najvažnije, prikaz suvremenog društva autorovog vremena. Taj prikaz toliko je originalan, da je postao i svevremenski. Mogao bi se preslikati i na današnje vrijeme s tek neznatnim izmjenama, jer i dana je jaz između onih najbogatijih i najsiromašniji itekako dubok.

Vrsta djela: društveno-povijesni roman

Vrijeme radnje: 1547. godina

Mjesto radnje: Engleska – London i njegova okolica (Westminster i Southwark)

Tema djela: zamjena života jednog kralja i jednog prosjaka

Ideja djela: promjena okolnosti života ne mijenja ljudski karakter, samo ga potvrđuje

Kratak sadržaj

U Londonu u 16. stoljeću, jedan vrlo siromašan dječak Tom upoznaje kraljevića Edwarda. Taj je kraljević bio željan pustolovina, igre, ni ne sluteći da izvan njegove plače postoji drugačiji svijet, dok je Tom čeznuo za životom u izobilju. Kada su se jednog dana stražarili ružno ponijeli prema Tomu koji je htio vidjeti kraljevića, počinje zanimljiva priča. Edwardu jer bilo žao sirotog dječaka i pozove ga k sebi da se zajedno igraju. Kroz igru su shvatili kako svako od njih želi biti onaj drugi i odlučili se zamijeniti za odjeću i malo preokrenuti uloge.

U trenutku dok je Tom sa sebe skidao majicu Edward je primijetio modricu i krenuo kazniti stražara, ali je zaboravio da na sebi već ima prnje od Toma. Stražar je vjerovao kako je to dječak koji se htio uvući u dvorac i izbaci Edwarda na ulicu, a Tom ostane u dvorcu. Edward vani postane predmetom poruge i mora se spašavati bijegom, dok Toma na dvoru smatraju kraljevićem, koji se iznenada raspametio i zato se čudno ponaša. Kako su dvorjani bili obzirni, nisu javno govorili o kraljevićevom ludilu, ali sreća je da Tom brzo uči i da je oduvijek maštao o tome da je kralj, pa je brzo znao kako treba da se ponaša.

Kada teško bolesni kralj Edward umre nastupi trenutak da se za kralja okruni kraljević od Walesa. To Tomu stvori nove probleme, iako mu se sve više sviđala uloga kraljevića, ali i kralja. Toliko se uživio u ulogu da se konačno i osmijelio te odlučio pomilovati osuđenike vođene na stratište. Njegova plamenitost će izazvati divljenje dvorana nakon čega više nitko nije sumnjao da je kraljević na putu da ozdravi.

U međuvremenu pravi kraljević Edward je i dalje izložen napadima svjetine, a najgori trenutak za njega biva kada ga se dočepa Tomov otac John Canty koji ništa ne posumnja osim Tomove majke. Od okrutnosti Johna Edwarda pokuša spasitI otac Andrew, ali ga on okrutno ubije. Edward na kraju uspije pobjeći i odluči krenuti prema dvorcu Guildhallu u namjeri da dokaže kako je on pravi kraljević. Na putu susretne vojnika i pustolova, koji se nakon višegodišnjeg ropstva vratio u Englesku.

Hendon je zbog objeda svog brata bio prisiljen napustiti dom, a kako mu je bilo žao ubogog dječka pristao je da glumi slugu umišljenom kraljeviću i bude njegovim zaštitnikom. Nažalost John Candy ih je uspio pronaći i odvesti kraljevića izvan Londona u štagalje gdje se skupljaju skitnice. Među njima Edward opet biva izložen poniženjima i okrunjen kao Šuk-Šuk Prvi, kralj bena.

Edward je uspio pobjeći jer su skitnice htjele da krade i u bijegu pronađe pustinjaka koji je umislio da je arhanđeo. Pustinjak je povjerovao kraljeviću, ali kako je za sve zlo okrivio njegova oca kralja Henrika, pustinjak odluči ubiti Edwarda. U tom trenutku naleti Miles Hendon, ali pustinjak sakrije kraljevića i uputi Hendona na krivi trag. Edwarda na kraju pronađe John Canty koji ga opet odvede među skitnice, ali zbog svoje hrabrosti i vještine, kraljević i tamo stekne prijatelje. Miles Hendon ga uspije pronaći i to u najvažnijem trenutku kada je uhvaćen zbog sumnje da je počinio krađu. Hendonova snalažljivost ga je spasila vješala.

Nakon toga Miles i Edward su krenuli prema Hendonovu imanju gdje ih zatekne Hugh Milesov brat, koji niječe da ga poznaje, a sve kako ovaj ne bi vrati dio svog imanja i voljenu Edith koju je Hugh prisilio na udaju. Hendona i Edwarda bace u tamnicu, a Hugh pozove ljude da lažno svjedoče protiv Hendona. Na kraju ih puste i njih dvojica se vrate u London.

U međuvremenu se priprema kunidba i Tom zaboravlja kako on nije pravi kralj.  Kada mu se tijekom ustoličenja pred noge baci majka, on ju zaniječe, ali istog trena osjeti grizodušje i istog trena su kraljevske časti izgubile svaku vrijednost. Na sam dan krunidbe dječaci se uspiju susresti i objasniti čitavu zabunu, ali povjeruju im tek kada Edward objasni gdje se nalazi državni pečat. Hendon je najviše bio iznenađen što je Edward zaista kraljević. Nakon krunidbe Hugh je Hendonu morao vratiti imanje. Ubrzo je umro, a Hendon je opet mogao biti s voljenom Edith. Tom i Hendon su bili u kraljevoj milosti, a Edward VI. poučen nevjerojatnim životnim iskustvom bio je upamćen kao blag i dobar vladar.

Bilješka o autoru

Mark Twain ili Samuel Langhorne Clemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorist koji je svojim djelima postao poznat i cijenjen među svim generacijama. Rodio se 30. studenog 1835. godine u mjestu Florida kao šesto od sedmero djece.

Pošto nije bio baš uzorit učenik, već je u dvanaestoj godini odlučio prekinuti školovanje. Radio je različite poslove. Svoj je radni vijek započeo kao tiskar, a neko je vrijeme radio i kao kormilar na jednom od parobroda na rijeci Mississippi. Nakon toga bio je i kopač zlata te novinar pa izdavač i na kraju je svoj radni vijek završio kao književnik i predavač.

Nije mogao biti dugo na istom mjestu i stalno se selio. Tako je i započeo novinarsku karijeru.

Nakon što je neko vrijeme sudjelovao kao dragovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izvjestitelja gdje je počeo objavljivati djela pod imenom Mark Twain.

Smatra se kako je velik broj najboljih djela napisao tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća. Od njegovih djela treba izdvojiti:”Kraljević i prosjak”, “Život na Mississippiju”, “Tajanstveni stranac”, “Doživljaji Toma Sawyera”, “Pustolovine Huckleberryja Finna”, “Naivčine u inozemstvu”

U svim svojim djelima zadržao je vedri duh te je poznat po humorističnim romanima. Promiče slobodu, prava na jednakost te je izrazito dobro prikazao život američkog društva iako nije imao osnovnog obrazovanja.

Umro je 21. travnja 1910. godine u Stormfieldu.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: S.Š.