Sretni kraljević

“Sretni Kraljević” jedna je od najpoznatijih Wildeovih priča, uz njegov čuveni roman “Slika Doriana Graya”, po kojemu ga mnogi najbolje poznaju kao književnika. Riječ je o kratkoj priči koja iznosi pripovijest Sretnog Kraljevića, kipa koji je smješten na stupu visoko iznad grada. Načinjen je od listića zlata i prekrasnih safira i bio je ponos građana. No, sam Sretni Kraljević bio je izrazito nesretan jer je svakodnevno svjedočio tuzi i jadu svojih građana i njihovim neobzirnim susjedima koji se bez grižnje savjesti uživali u svojim bogatstvima dok su drugi vidno patili.

Jednog dana do kipa Sretnog Kraljevića doleti Lastan kojemu se približavalo vrijeme za let na jug jer se na ovim prostorima vidno prikradala zima. Između Lastana i Sretnog Kraljevića se vrlo brzo rodi prijateljstvo i Lastan pomogne Sretnom Kraljeviću u pružanju pomoć svojim građanima.

Naime, Sretni Kraljević je život proživio sretno i lagodno, ali sad kad su ga postavili nad grad, uviđa kako je nekim građanima pomoć prijeko potrebno. Tako zamoli Lastana da skine s njega dragulje i safire i podijeli ih. Prvi rubin odnio je ženi čiji je sin ležao bolestan u krevetu. Lastanu je već bilo krajnje vrijeme da pođe na put, ali zavolio je Princa i odlučio mu pomoći. Drugi rubin odnio je mladiću u potkrovlju koji je pokušavao napisati dramu.

Posljednji dragulj predao je sirotoj djevojčici koja je prodavala šibice na ulici. Dragulje koje je iskopao predstavljali su Prinčeve oči te Lastan odluči ostati sa svojim prijateljem koji je sada slijep. Dane su provodili tako da bi Lastan prepričavao Princu događaje koji su se odvijali u gradu. Ipak, stigla je zima i Lastan uskoro okonča pokraj svog prijatelja.

Autor: Oscar Wilde

Vrsta djela: bajka

Vrijeme radnje: prijelaz iz jeseni u zimu jedne godine u 19. stoljeću

Mjesto radnje: trg i ulica neimenovanog grada

Tema djela: veliko srce jednog kipa

Ideja djela: čovjek je sretan samo onda kada čini dobro drugima

Kratak sadržaj

Na visokom stupu iznad grada stajao je kip Sretnog Princa. Bio je predmet divljenja mnogim građanima. Tijelo mu je bilo pozlaćeno malim listićima, oči su mu bile dva predivna safira, a na balčaku je stajao crveni rubin. Djeca su govorila da izgleda poput anđela, nekima je bilo dovoljno da bar netko izgleda sretno i zadovoljno dok se jedan od gradskih otaca ponosio njegovom ljepotom.

Dok je većina ptica odletjela prema Egiptu, jedan Lastan još uvijek je kružio nad gradom. Razlog odgode njegovog puta bila je ljubav prema Trski koju je primijetio još u proljeće. Bio je očaran njenim stasom pa joj se udvarao čitavo ljeto. Kad su druge laste odletjele krajem ljeta, Lastan postane usamljen. Počeo je sumnjati u svoju ljubav prema Trski. Previše se vijugala svaki put kad bi zapuhao vjetar, a uz to, boravila je uvijek na istom mjestu, što je bilo u suprotnosti s Lastanovom prirodom. Već se umorio od udvaranja, prevagne u njemu želja za putovanjem, pa napusti trsku i poleti. Odlučio je prenoćiti na kipu Sretnog Princa.

Smjestio se pod prinčeve noge i kad je bio spreman za počinak na njega kapne jedna kap vode. To ga je zbunilo jer na nebu nije bilo oblaka, sve je bilo tiho, a opet kiši. Već se spremao odletjeti kad je digao pogled prema Sretnom Princu kojemu su oči bile pune suza. Sretni Princ ispriča Lastanu kako je za života imao ljudsko srce i živio je sretno, nije znao za suze. Stanovao je u dvorcu u kojega tuga nije mogla ući. Danju bi se igrao u dvorištu, a noćima bi predvodio plesove u Velikoj dvorani. Dvorjani su ga prozvali Sretnim Princem. Oko dvorca se protezao veliki zid i on se nikada nije pitao što se nalazi iza njega s obzirom da mu je tu bilo tako lijepo.

Živio je sretno i lagodno te je tako i umro, ali nakon toga su ga postavili točno iznad njegovog grada. Sada tek može vidjeti svu bijedu grada i koliko teško neki ljudi žive. Iako više nema ljudsko srce taj prizor ga slama i ne može ne pustiti suze nad mukama ljudi i grada.  Svakog dana promatra ženu, mršavu i ispijenu, švelju koja veze cvjetove božje krunice na haljini za dvorsku damu kraljice. Sinčić joj bolestan leži u krevetu i moli mamu da mu da naranču, ali ona je siromašna i sve što mu može ponuditi je voda iz rijeke. Sretni Princ zamoli Lastana da izvuče rubin s njegova balčaka i odnese ga toj ženi; odnio bi ga on sam, ali noge su mu napravljene od olova i ne može se pomaknuti s mjesta.

Lastan nije odmah pristao. Njegovi su prijatelji već letjeli uz Nil i spremali se na počinak u grobnici velikoga kralja, okićenog lancem od zelenog nefrita i balzamiranog mirodijama. Bilo bi vrijeme da i on sam krene i napokon im se pridruži. Uostalom, Lastan nadoda kako ne voli dječake. Prošlo ljeto imao je susret s dva neugodna mlinareva sina koji su ga pokušali pogoditi kamenjem. To im, naravno, nije uspjelo jer su lastavice poznate po svojoj brzini i okretnosti, a on sam dolazi iz posebno spretne obitelji.

Lastana ipak pogodi tuga koja je obuzimala Sretnog Princa pa pristane biti njegov glasnik tu večer. Iskljucao je rubin koji se nalazio u Prinčevu maču te poletio preko grada. Prošao je kraj katedrale, dvorca iz kojega se čula vesela glazba, te kraj Geta gdje su se Židovi cjenkali za novac.  Sletio je u kuću švelje koja je usnula od umora, dok se sinčić obuzet groznicom nervozno bacakao po krevetu. Lastan položi rubin na stol, pa mahanjem krila pokuša rashladiti vrelo čelo dječaka. Nakon toga vrati se Princu. Osjećao je toplinu i zadovoljstvo jer je učinio dobro djelo. Objavi kako sutra putuje za Egipat.

jom snijeg i led. Lastan je uvidio nakon nekog vremena da ga uskoro očekuje smrt. Odleti Princu kako bi se oprostili. Kad je Lastan pao do Prinčevih nogu mrtav, njegovo se srce razlomi na dva dijela. Sljedeći dan gradonačelnik ugleda kip princa i odluči ga pretaliti jer više nije bio lijep što znači da je bio beskoristan. No, srce nikako nisu mogli rastaliti u peći pa ga bace na hrpu smeća gdje je ležalo Lastanovo tijelo. Bog pošalje anđela po dvije najdragocjenije stvari iz Prinčevog grada i anđeo donese Lastanovo tijelo i srce Sretnog Princa.

Likovi: Lastavić, sretni kraljević, švelja, student-pisac, djevojčica sa šibicama, gradonačelnik

Analiza likova

Oscar Wilde poznati je pisac iz Irske koji je zbog homoseksualne afere završio u zatvoru. Rođen je 1854. godine u Westland Rowu u velikoj obitelji. Roditelji su mu bili Sir Wiliam Wilde i Jane Francesca. Oba roditelja su živjela za poeziju, pa nije bilo čudno što se Oscar kasnije orijentirao na književnost.

Prvo se školovao u Dublinu na učilištu Trinity College, a nakon toga je dobio stipendiju za studiranje na Oxfordu. Na početku karijere najveći utjecaj na Oscara su imali Walter Peter, John Raskin i Svinbern.

Tijekom studija objavio je nekoliko djela, a kada mu je umro otac odlučio je vratiti se u Irsku, napustio je Oxford i nastavio s objavljivanjem poezije, a 1878. godine je dobio nagradu za englesku književnost. Ubrzo nakon što je napustio fakultet postao je popularan među književnicima.

Kada je stekao veliku popularnost odlučio se život u Americi. Tamo je boravio neko vrijeme i zatim se preselio u Pariz gdje je upoznao i kasnije se vjenčao s Constance Lloyd. S njom je imao dva sina Vyvyana i Cyila.

Oscar se smatra glavnim predstavnikom engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija djela su: algorične bajke Sretni kraljević i Mladi kralj, roman Slika Doriana Graya i drame Saloma (na francuskom jeziku) i Idealan suprug.

U najranijem razdoblju života pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života. Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu Baladu o tamnici u Readingu, uz Sliku Doriana Graya, njegovo najbolje djelo.

Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: S.Š.