Crvenšlapica

Glavno obilježje stila pisanja Zvonimira Baloga je jedan posve novi izričaj koji je stvorio za djecu, a kojeg upotrebljava u dječjoj prozi i poeziji. U tom izričaju dominira njemu svojstvena igra riječima. To obilježje se ističe i u djelu “Crvenšlapica”. Osim igre riječima, dodatni elementi značajni za Balogov izričaj su bizarnost i iznenađenje. Veliki broj njegovih poetskih i proznih djela baziran je na izmišljenom svijetu, u kojem naizgled ništa nema smisla, ali se u njegovim riječima često krije jedno dublje značenje – pouka ili ideja djela koju shvatimo kao domišljatu i vrlo poučnu.

Upravo zbog takvog vrckavog izričaja, Balogova djela vrlo su zanimljiva djeci. Tako je i ovo djelo ne samo vizualno primamljivo, zbog svojih raznobojnih i brojnih ilustracija, nego i sadržajno jer na šaljiv način obrađuje teme bliske djeci.

Djelo se sastoji od dva glavna dijela. U prvom dijelu, nazvanom , pronalazimo niz aforističkih kratkih pjesama, u kojima je glavno obilježje upravo igra riječima. Balog uzima neke dulje riječi te ih rastavlja na morfeme, pa od toga stvara nove riječi. Tako se poigrava njihovim značenjima. Primjerice, u pjesmici “Podudaranje”, uzima riječi “pod” i “udaranje”, pa od njih stvara šaljivu igru riječima. Pjesmice ove zbirke su uglavnom vrlo kratke te se sastoje od tek nekoliko stihova. Balog uzima motive iz svakodnevnog života, ali svojim djelima potiče djecu na razmišljanje o njihovu značenju.

U drugom dijelu zbirke, nazvanom “Crvenšlapica” nalaze se kratki prozni tekstovi kojima je glavno obilježje humor, ironija i besmislenost. Neke od tih priča služe samo kako bi zabavile čitatelje, a neke nose i određenu pouku. Primjerice, priča “Ubijači vremena”, govori o mladim ljudima koji uzalud troše svoje vrijeme, ne radeći ništa korisno. Priča “Nepostojgrad” opisuje idealnog gradonačelnika, koji na prvo mjesto stavlja svoje građane i stalno im u svemu pomaže. Takav grad naravno ne postoji pa se ironija može primijetiti u nazivu grada Nepostoj.

Dakle, iako im je humor glavni element, Balogova djela imaju svrhu navesti mlade čitatelje na razmišljanje o svijetu oko sebe. Djelo je podijeljeno na više dijelova, s raznim šaljivim podnaslovima, poput “Dvije bene”, “Putovanje u Ugruvaj”, “More koje se utopilo” i slično. Cijelo djelo popraćeno je veselim i raznobojnim ilustracijama Branke Hollingsworth Nari.

Vrsta djela: zbirka pjesama

Kratak sadržaj

U djelu  “Crvenšlapica” nalaze se kratke pričice, odijeljene na cjeline. Prvi dio ovog proznog dijela naziva se “More koje se utopilo”

U priči koja “Frazeološka priča” govori se o međunarodnom skupu na koji su razni narodi donijeli određene predmete. Šveđani su donijeli švedske ljestve, Kinezi kineski porculan, Indijci indijsku konoplju, Francuzi francuski ključ itd. Sudionici su bili smješteni u eskimski iglu, na engleskoj travi u sjeni kanadske topole, okruženi kineskim zidom. Tijekom pauze plesali su razne plesove i jeli ruski kavijar, švicarski sir, dalmatinski pršut, slavonski kulen i mnoga druga jela sa švedskog stola. Pili su češko pivo, kineski čaj, škotski viski ili rusku votku. Na kraju su dobili azijsku gripu na francuskom krevetu, a ubola ih je i afrička muha. Sudionici su ostali dužni kao Grčka, a na kraju su samo prošli pokraj konobara kao pokraj turskog groblja.

U priči “Talijanska čizma” govori se o svemu talijanskom. Objašnjava se da je Italija velika čizma, koja nekad može biti lijeva, a nekad desna. Milano joj je koljeno, a Rim nožni zglob. Ima i dvije otvorene rane: vulkane Etnu i Vezuv, koji tisućama godina krvare, ali ne zacjeljuju. Čizma se u donjem dijelu poderala pa Talijane na jugu žulja, a prsti su joj provirili pa migolje u Sredozemnom moru.

Panonsko more je more koje je zaboravilo kako se pliva i kako se kupa, kako s dižu valovi i kako se prska. Galebovi su mu pocrnjeli i pretvorili se u vrane i gavrane. Na njegovu dnu beru šećernu repu, a ne sol. More se nasukalo na oranice i sjelo na vrh slavonskih hrastova. More je preduboko zaronilo i utopilo se.

Priča “Čizme od sedam milja” pripovijeda da su se ljudi nekoć kao jedinim prijevoznim sredstvom koristili čizmama od sedam milja. Njihova prednost bila je što za njih nije bilo potrebno polagati ispit. Za njih nije trebalo nikakvo gorivo jer su išle same od sebe – na maštu. Problem je bio što nisu svi ljudi imali mašte, pa su je morali kupovati u posebnim prodavaonicama. Te prodavaonice zvale su se “maštovnice”. Ali, nisu svi mogli imati čizme od sedam milja jer su se one plaćale hrabrošću, koja je tad služila kao novac. U njima se brzo i udobno putovalo, mogle su ih imati čak i djeca. Mana im je bila što oni koji su putovali na kratke udaljenosti, nikad nisu došli na cilj, nego bi ga prekoračili. Većina takvih putnika se još ni do danas nije vratila kući.

U priči “Kupovanje čizama od sedam milja”, glavni junak odlazi u prodavaonicu kako bi provjerio prodaju li se još uvijek takve čizme. Kad ih je zatražio, prodavač ga je blijedo pogledao i rekao da oni ne prodaju zaostale čizme, nego su sve njihove čizme napredne. Ni u ostalim prodavaonicama ih nisu imali, ali imali su neke druge čizme, poput čizama za sedam tisuća kuna, čizama s đonom debelim sedam centimetara ili čizama koje govore sedam jezika. U jednoj prodavaonici ih je napokon našao. Pitao je jesu li sigurni da su to baš te čizme, a odgovor je bio da to ovisi koliko treba trčati, kakav će se uzeti zalet ili kakav je korak. Kupio ih je i nije pogriješio jer već tri dana obilazi kuću, sad s jedne, sad s druge strane jer mu je korak predugačak.

Priča “Ubijači vremena” pripovijeda da u zemlji u kojoj su ubijali vrijeme postoje posebni odredi koji su za to bili zaduženi. Nalazili su se na glavnom trgu i glavno su im oružje bile boce Coca-Cole i piva te naravno, dim. Stajali su na jednoj nozi, naslonjeni na zid i Colom i pivom su zalijevali vrijeme. Priča zapravo govori o mladim ljudima koji uzalud trate svoje vrijeme, ne radeći ništa.

U jednoj obitelji svi su se vrtjeli oko nekog prava pa je i priča nazvana upravo tako, “Pravo”. Djed je studirao pravo. Motiku bi stavio na leđa i uputio se pravo na njivu. Baka je imala pravo kad je najavila da će padati kiša. Tata se borio za pravo djece da govore, ali samo onda kada odrasli šute. Mama je studirala dva pravo, dva krivo. A dijete je zajašilo bicikl i pravo u zid.

“Najneobičnija tužba” je priča u kojoj je sudac podigao obrvu kad je čuo zašto neki gospodin i gospođa tuže svoje susjede. Oni se opravdavaju da nisu ludi i da je razlog opravdan, iako nije uobičajen. Susjedi se inače tuže jer su kokoši otišle u dvorište onog drugog, zatim zbog drveta koje je zasađeno preblizu drugog dvorišta, zbog sjene koju jedna kuća baca na drugu jer jedan susjed drugom zaklanja vidik, tuže se zbog smrada i zbog buke. Ovi susjedi imaju sasvim drugačiji razlog, tuže se jer su njihovi susjedi jako tihi. Sudac im objašnjava da to nije nikakav prekršaj. Ali susjedi smatraju da ih oni tim uznemiravaju i ugrožavaju im život jer zbog šutnje susjeda oni ne mogu spavati. Po cijelu noć su budni i pitaju se što njihovi susjedi imaju protiv njih. Oni to više ne mogu trpjeti.

Priča “Nepostojgrad” govori o gradu zvanom Nepostoj u kojem se posebno ističe jedan čovjek koji ustaje prije svih, a zadnji ide spavati. On obavlja puno poslova; prvo se brine za ptice, nosi im pšenicu i vodu, zalijeva cvijeće koje je ukras grada, budi vatrogasce, pomaže vozačima na cesti i čistačima ulica ako bi nešto zaboravili pokupiti, poput prazne kutije cigareta ili plastične čaše. Ponekad im pomaže i podići prepunjeni kontejner. Pomaže i baki Mariji s tržnice, noseći joj namirnice. On smatra da mu je sve to što radi za druge dužnost. Pomaže i prvašićima kojima su preteške školske torbe, a učiteljice bi se tom neobičnom gospodinu uvijek zahvaljivale. Odlazi u bolnicu i pomaže pacijentima, a nakon toga i u starački dom. Na kraju priče saznajemo da je neobični gospodin gradonačelnik grada Nepostoja te da on zato smatra da je njegova dužnost brinuti se o ljudima koji tu žive, iako je to njima neobično.

Priča “Crvenšlapica” govori o najljepšoj djevojčici koju se može zamisliti. Nju je majka jednog dana poslala s litrom graševine i domaćim kobasicama baki, kako bi se i ona malo okrijepila jer joj ne radi grijanje. Djevojčica je uzela tatinu crvenu kapu i crvene šlapice zbog kojih je stekla nadimak Crvenšlapica. Put joj prepriječi neki deran i praveći se da je vuk, zahtijeva da mu kaže kamo ide. Ona mu odgovori da je on budala i opali mu vritnjak pa se on jaučući vrati u grmlje. Kasnije su joj opet put prepriječila dva lažna vuka, koja su zahtijevala da im da polovicu onoga što nosi baki, inače će pojesti baku. Crvenšlapica se nije dala zastrašiti. Protiv lažnih vukova upotrijebila je istočnjačku tehniku pokazivanja snage. Kad se riješila tih lažnih vukova, put joj je prepriječio cijeli čopor. Ovaj puta je upotrijebila svoje najjače oružje – ljepotu. Vukovi su ostali bez daha i pali jedan na drugoga. Ali to nije bio kraj lažnim vukovima jer oni i dalje vrebaju i napadaju sve crvenšlapice, crvenšalice i crvensuknjice jer ne mogu odoljeti njihovoj ljepoti.

Bilješka o autoru

Zvonimir Balog rodio se 30. svibnja 1932. godine blizu Križevaca. Studij je pohađao u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju, likovni smjer. Jedno vrijeme je radio u osnovnoj školi kao učitelj.

Kroz život se okušao u raznim zanimanjima. Književnost mu je bila velika ljubav, a pisao je i za djecu i za odrasle. Čak je radio i kao ilustrator svojih knjiga. Napisao je 60-ak knjiga, a tijekom života bio je i pipničar, predavač, dekorater te urednik u raznim časopisima i na televiziji.
Njegove najpoznatije zbirke pjesama su: “Zlatna nit”, “Nevidljiva Iva”, “Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu” te zbirke priča: “Zeleni mravi” i “Ja magarac”

U umjetničkim krugovima bio je poznat i kao kipar, slikar i ilustrator. Priče i pjesme su mu prevedene na 19 svjetskih jezika, a slovi kao jedan od najnagrađivanijih pisaca u Hrvatskoj.

Osvojio je brojne nagrade, a zasigurno one najpriznatije su nagrade Grigor Vitez, Ivana Brlić-Mažuranić i Goranovu plaketu. Utemeljitelj je suvremene poezije za djecu u Hrvatskoj.

Umro je u Zagrebu 2. studenog 2014. godine.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: A.P.