Sunce djever i Neva Nevičica

“Sunce djever i Neva Nevičica” bajka je iz zbirke “Priče iz davnina” čija je autorica jedna od najpoznatijih hrvatskih spisateljica svih vremena, Ivana Brlić-Mažuranić. Upravo se ovom zbirkom autorica posebno proslavila, a bila je i predložena kao kandidat za Nobelovu nagradu.

Ova kratka bajka u kojoj se slave poštenje i pravednost, a osuđuju pohlepa i oholost, ima gotovo sve elemente koji ovaj žanr čine prepoznatljivim. Radnja je smještena u neodređeno vrijeme, a ni mjesto nije posve poznato (znamo samo za dom mlinarov, livadu ispred dvora mlade carevne i banovinu Oleha bana, ali ne znamo gdje se to sve točno nalazi).

Osim toga, ono što je tipično za svaku bajku je i stalno preplitanje stvarnog i nestvarnog, tj. fantastičnog. Fantastični su neki od glavnih likova bajke – Mokoš i Sunce. Osim njih u bajki se mogu pronaći fantastični elementi kao što su vile koje su okupale Nevu u omaji netom nakon njezina rođenja, ali se fantastika pojavljuje i u obliku nekih postupaka, kao što su npr. propadanje Mokoši u zemlju nakon što je Sunce tako naredilo. Fantastični likovi interveniraju u živote običnih ljudi, kakvi su mlinar i mlinarica, Oleh ban i Neva Nevičica.

Nadalje, ono što ovo kratko prozno djelo dodatno učvršćuje i određuje kao bajku je i sama fabula. Započinje se pričom o mlinaru i njegovoj obitelji u koju  intervenira Mokoš unoseći zaplet u radnju. Radnju dodatno zapliće i oholost mlade carevne koja šalje vojsku kako bi spriječila veselje zaljubljene Neve i njezinog odabranika Oleha. Potom u djelo intervenira Sunce i radnja se raspliće i uobličava u sretan završetak, koji je možda najprepoznatljiviji element svake bajke (“Tako naredili, tako uzvali, a što ono bijahu svatovi i što se pjevalo po pustoj banovini, toga više nema za sto godina ni u devet carevina”) Osim toga, djelo sadrži i tipične formule riječi koje upućuju na to da se radi o bajci. Tako se u opisima nekih likova koriste općepoznati epiteti, kao što su npr. ohola carevna, mila djevojčica, neznani junak, divan junak, huda sreća, pusta banovina, dom čađavi i sl. Bitno je da se mnogi od ovih epiteta ponavljaju kroz bajku kako bi dodatno naglasili karakter onoga što opisuju. Česta je i upotreba imperfekta, glagolskog oblika za prošlo nesvršeno vrijeme, što je još jedna karakteristika bajke kao književnog žanra.

Borba između dobra i zla i u ovoj je priči okončana pobjedom dobroga. U liku Neve Nevičice Ivana Brlić-Mažuranić slavi dobrotu srca i veliča  one koji se, između bogatstva i slave, ipak najprije odlučuju slijediti svoje osjećaje. Velika se snaga ove bajke (a i cijelog književnog opusa Ivane Brlić-Mažuranić) ogleda u mogućnosti da se pripovijeda uvijek iznova i da se pouka djela može primijeniti na svakoga čovjeka bez obzira na vrijeme u kojemu živi.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: mlin, livada ispred careva dvora,  pusta banovina Oleha bana

Vrijeme radnje: davnina

Kratak sadržaj

Živjeli su jednom mlinar i mlinarica. Oboje su bili proračunati i u svome su radu uzimali od siromašnih, a bogatima se ulagivali. Jednog dana na vrata mlina došla je starica u poderanoj odjeći. Izgledala je poput obične bakice, ali ona to nije bila. Bila je to Mokoš koja je ponekad izgledala kao čovjek, ali je mogla biti i ptica, zmija… Živjela je u glibu nakraj močvara, a kod nje je Sunce provodilo duge zimske noći gdje ga je ona tetošila. Kad je došla mlinaru i mlinarici, oni su, čim su je vidjeli, prosudili da nije bogata i zatražili su od nje pola onoga što bi joj samljeli. Mokoš je rekla mlinaru da će joj onda nedostajati za pogaču koju bi pripremila svojim sinovima i tek rođenom unučetu Suncu. Mlinar se na to samo podrugljivo nasmijao i rekao da ona baš ne nalikuje Sunčevoj baki. Na kraju je odbio samljeti bakinu vreću jer mu ona nije mogla dati pola pa se Mokoš zaputila kući putem kojim je i došla.

Međutim, sve je to vidjela mlinarova kći Neva Nevičica, koja ni u čemu nije bila nalik svojim roditeljima, bilo joj je žao zbog načina na koji je njezin otac otpustio staricu. Dočekala je baku u gaju i rekla joj da dođe sutra, kad će Neva biti sama i samljeti joj žito. Drugoga dana tako se i dogodilo – starica je opet došla s torbom. Budući da je mlinar zapeo mlin, Neva je morala ući u ledeni potok kako bi pokrenula mlin i samljela staričino žito. Kad je to učinila, baka Mokoš joj se zahvalila i obećala da će joj uvijek pomagati te da će reći svome unuku Sunca tko ga je darovao pogačom.

Nakon tog događaja, mlin više nije mogao funkcionirati bez Neve Nevičice što je razljutilo mlinara i mlinaricu. Njima više nikako  nije uspijevalo samljeti žito, a Neva je sve to činila bez imalo muke. Zbog toga su je počeli sve ružnije gledati, a Neva je to osjetila. Tako je jednoga jutra sjedila Neva o Krijesu ispred mlina i razmišljala o tome kako bi htjela otići od roditelja koji je ne vole, a na nebu je tada sijalo žarko Sunce koje sada više nije bilo u glibu Mokošinu.

Čim je Neva pomislila  kako bi željela otići, pred njom se stvorila Mokoš i ispričala joj o oholoj carevni koja je izgubila ključeve i koja za onoga tko joj ih pronađe nudi nagrade – ukoliko se radi o muškarcu, bit će njezini odabranik, a ukoliko se radi o ženi, bit će joj dvoranica. Mokoš je obećala Nevi da će joj pomoći naći ključeve i da će onda Neva moći život provesti u svili, živeći u raskoši s mladom carevnom. Mokoš joj je rekla i da je mora slušati i paziti da joj se ne zamjeri.

Na livadi ispred carevih dvora bilo je puno onih s istim zadatkom – svi su željeli pronaći ključeve. Bio je ondje Oleh ban, najljepši od svih mladića,  što je primijetila i ohola carevna i nadala se da će upravo on biti onaj koji će  naći ključeve. Mokoš se pretvorila u prepelicu i vodila Nevu livadom. Nitko ih nije primjećivao, osim Oleha bana, kojemu se omilila djevojčica Neva. Spazila je Nevu i carevna koja se razljutila videći kako tako priprosta djevojka želi biti njezinom dvoranicom pa je poslala sluge da je potjeraju. Međutim, prepelica (Mokoš) je razgrnula korov na livadi, a ondje su bili ključevi. Kad je Neva podigla ključeve i pogledala prema dvoru, vidjela je oholu carevnu i shvatila da joj nije mjesto na tom dvoru. Brzo je pružila ključeve Olehu banu, govoreći mu da bude on caričin odabranik.

Upravo u tom trenutku na livadu je nagrnula služinčad s bičevima koja je krenula tjerati Nevu. Kad je to vidio Oleh ban, zahvalio joj se na ključevima, ali je rekao da on želi nešto drugo – da mu upravo ona, Neva, bude žena. Odveo ju je na konju u svoju banovinu, a prolazeći pored dvora samo je bacio ključeve i rekao kako je on sebi našao ženu. Čitavu noć su jahali na konju, a kad su napokon stigli u njegovu banovinu, Neva je uvidjela da se radi o pustoj banovini i da Oleh ban nije bogat, ali joj to nije ni najmanje zasmetalo. Odlučili su proslaviti vjenčanje u koje su pozvali dvadeset junaka i dvadeset siromaha, a iz planine su pozvali vuka i vučicu, orla i kraguja. Nevine su djeveruše bile grlica i lastavica. Tada je Neva otkrila Olehu banu kako su joj vile, još dok je bila mala, rekle kako će joj samo Sunce biti djeverom.ž

Međutim, ohola carevna nije mogla oprostiti Olehu banu što ju je onako ponizio pred svima i umjesto nje izabrao priprostu djevojku. Molila je svog oca da joj preda svoju vojsku kako bi se osvetila. Čuvši da dolazi velika vojska kako bi ih ubila, Neva Nevičica i Oleh ban nisu se uplašili. Ipak, ta je vojska bila prevelika i mali svati, iako naoružani, nisu se mogli dovoljno dobro braniti. Ranjen je bio i Oleh ban.

Tužna Neva domislila se kako bi u pomoć mogla pozvati Mokoš i poslala je grlicu kako bi je dovela. Mokoš je došla, ovaj put u naličju vrane, ali nije htjela pomoći Nevi Nevičici. Rekla joj je da ju je trebala poslušati i da bi sada sjedila na dvorima, a ne u ovom čađavom domu. Čuvši te riječi, Oleh ban se razljutio i potjerao vranu. Rekao je Nevi da se, nakon što on pogine, pokloni carevni i da bude njezinom dvoranicom. Očajna Neva nije znala što da radi. Pogledala je prema nebu i tad ju je zapazilo Sunce.

Sjetilo se Sunce da je to ona djevojka u čijim je svatima trebao biti djever, i da ga je ona nahranila pogačom. Prekorilo je Sunce Mokoš, rekavši joj da je zla i da nije pravda na njezinoj strani. Budući da se Sunce jako ražestilo, naredilo je Mokoši da propadne u crnu zemlju, a ona je tako i učinila. Tada je Sunce, kako bi pomoglo Nevi, usijalo posebnom jačinom i svi koji nisu bili zaklonjeni krovom, padali su od vrućine u glib koji je Mokoš otvorila kako bi pomogla Suncu. Ubrzo je čitava vojska propala u glib, a ostali su samo oni koji su bili zaklonjeni krovom čađavog doma.

Rane Oleha bana brzo su zacijelile uz Nevu. U zoru su poslali lastavicu Suncu, koje im je naredilo da pripreme vjenčanje u kojemu će im ono biti djeverom. Živjeli su sretno do kraja života.

Likovi: mlinar i mlinarica, Neva Nevičica, Oleh ban, carevna, Mokoš, Sunce

Analiza likova

Mlinar i mlinarica su, kako se u  djelu navodi, ljudi tvrda i krivična srca. Ta se osobina očituje u njihovom  hladnom odnosu prema kćerki Nevi Nevičici, ali i u načinu na koji se ophode prema ljudima koji dolaze u mlin. Ako bi u mlin došla kakva careva sluga, mlinari mu ne bi naplatili ništa, nego bi još poslali caru darove, a kad bi u mlin došao kakav siromah, uzimali bi mu pola od onoga što donese ili mu ne bi ni pristajali samljeti žito. Tako su postupili i kad je jednoga hladnog dana u mlin došla starica Mokoš. Iako je rekla mlinaru da mora nahraniti šest sinova, on ju je otjerao i nije joj htio samljeti žito. Iz svega toga zaključujemo da su mlinari oholi i proračunati te da misle samo na svoju dobit. Kad mlin nije mogao raditi bez Neve Nevičice, njihove kćerke, postali su ljubomorni i počeli su je mrziti.

Neva Nevičica kći je mlinara i mlinarice. Bila je ljupka djevojčica koju su vile odmah nakon rođenja okupale u omaji (vodi koja se odmahuje od mlinskog kola) pa je svako zlo prolazilo mimo nje. Neva je, za razliku od svojih roditelja, vedra i nasmijana, a pokazuje i da ima dobro srce kad se sažalila nad staricom Mokoš koju su njezini roditelji potjerali. Nakon što je učinila dobro djelo za staricu, Neva uviđa da mora otići od svojih roditelja jer im nikako ne može ugoditi. Na livadi ispred dvora mlade carevne ugledala je Oleha bana i zaljubila se. Unatoč tome što joj je Mokoš naredila da, kad pronađe ključeve koji su pripadali mladoj carevnoj, ode na dvor gdje će živjeti s carevnom i uživati u bogatstvu, Mokoš je nije poslušala. U tome njezinu postupku vidimo da je Nevi važnija ljubav od bogatstva. U svome odnosu s Olehom banom Neva pokazuje da je poštena i neustrašiva (na njegove upite o tome boji li se vojske koju je carevna poslala odgovara s negacijom), ali prije svega i odana svom izabraniku. Upravo je zbog dobrote svoga srca Neva na kraju nagrađena i zajedno s Olehom banom uspijeva izmaći svakom zlu koje na nju šalju Mokoš i ohola carevna.

Oleh ban je, iako prisutan u potrazi za ključevima na livadi mlade carevne, zapravo ondje bio više zbog igre i obijesti. Dok su drugi imali konjušare za svoje konje, konja Oleha bana čuvalo je boso siroče. Ipak, njegov je konj bio najžešći, a lice najljepše. Zbog toga ga je razloga primijetila i carevna te se čitavo vrijeme nadala da će upravo on naći ključeve. Olehu banu, međutim, nije bilo do carevne i odbio je ključeve koje mu je nudila Neva Nevičica, iz čega doznajemo da je i njemu, kao i Nevi, više stalo do ljubavi nego do statusa. Kad su ga ranili u sukobu s vojskom ohole carevne, Oleh ban žalio je nad svojom sudbinom i htio je zaštiti Nevu. Rekao joj je da se pokloni carevni i da joj bude dvoranica jer od njega i njihova zajedničkog života neće biti ništa. Iz tog postupka vidimo da je Oleh ban nesebičan i da iskreno voli Nevu Nevičicu.

Mokoš je fantastični lik koji može mijenjati svoje naličje – može biti nalik čovjeku, pticama, zmijama… Kako je mijenjala vanjski izgled, Mokoš  je imala i  sposobnost  mijenjanja ćudi, a posebno je bila zla prema onima koji su joj se zamjerili.  Imala je devet sinova, od kojih je najmlađe bilo Sunce. Nakon što joj se Neva smilovala i pomogla joj, Mokoš  joj je odlučila pomoći tako da je izbavi od roditelja. Kad Neva nije do kraja ispunila njezine zahtjeve, Mokoš mijenja svoju ćud i želi joj se osvetiti. Umjesto da joj pomogne i spasi je od vojske koja ju je došla ubiti, Mokoš dolazi u obliku crne vrane i naslađuje se njezinoj nesreći. Na kraju bajke uviđamo da je Mokoš ipak nemoćna pred Suncem i da ga mora slušati.

Sunce, Mokošin unuk koji zimske noći provodi s njom u glibu. Za razliku od Mokoši, Sunce ne  zaboravlja dobro koje mu je učinila Neva Nevičica kad ga je nahranila pogačicom. Zbog toga joj odlučuje pomoći i ispraviti nepravdu. Sunce je Nevin djever.

Carevna je negativan lik, koji osim razmaženosti i bogatstva, pokazuje i svoju oholost kad odluči potjerati Nevu s livade samo zato što je priprosta i zato što smatra da ne dolikuje mjestu njezine dvoranice. Carevna je i osvetoljubiva pa koristi očevu vojsku kako bi kaznila Nevu i Oleha bana.

Bilješka o autoru

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. trvanja 1874. u Ogulinu. Rođena je u poznatoj hrvatskoj obitelji i bila je unuka Ivana Mažuranića koji je djelovao kao prvi hrvatski ban pučanin, ali istodobno je bio i veliki pjesnik. Otac Vladimir je bio pisac i pravnik. Zbog toga što su se otac i djed bavili književnošću, Ivana je naslijedila ljubav prema tom dijelu umjetnosti.

Dio života proživjela je u Karlovcu i Zagrebu, a nakon što se udala za odvjetnika Vatroslava Brlića živjela je s njim u Slavonskom Brodu.

Njeno obiteljsko zaleđe omogućilo joj je privatno školovanje unutra vlastita doma gdje je na raspolaganju imala privatne učitelje i tutore. Uvijek je bila okružena knjigama i osjećala neutaživu žeđ za znanjem. Puno je vremena ulagala u obrazovanje i također tečno naučila nekoliko jezika.

Iako je od ranih dana osjećala potrebu da se književno izrazi stavila je obiteljski život na prvo mjesto i posvetila se odgoju petero djece. Književne ambicije isplivale su na površinu kada je primjetila kako za djecu ne postoji dovoljno kvalitetnog štiva i na taj način je svojim riječima objasnila kako je pronašla mjesto gdje može spojiti želju i dužnost.

Prva knjiga izdana je 1902. pod nazivom Valjani i nevaljani, ali dvije knjige po kojima će najviše biti zapamćena i koje su ušle u povijest hrvatke književnosti za djecu su Čudnovate zgode šegrta Hlapića i zbirka bajki Priča iz davnine. Potonja joj je, nakon što se internacionalno proširila, čak donjela i nominaciju za Nobelovu nagradu, a mali šegrt zauvijek je zarobio srca djece. Napisala je još: “Knjiga omladini”, “Slika”, “Škola i praznici”…

Ivana Brlić-Mažuranić umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: I.B.