Olfi među ženama

Roman “Olfi među ženama” nije isključivo namijenjen mlađim uzrastima, iako bi se tako moglo činiti zbog njegove tematike i djela glavnog lika. Sadržaj i bit romana zaokružen je pojmom iskrenosti i autoriteta.

Olfi, mladi četrnaestogodišnjak koji u svom domu živi sa sedam žena, trpi njihov autoritet i način života, ali im se i prilagođava. No ne zadugo. Njegov put je trnovit i težak. Saznaje i napokon upoznaje svoga oca. Odupire se strogim pravilima koje mu nameću žene s kojima živi i na kraju pobjeđuje. On živi sa svojom majkom, dvjema sestrama, bakom, njenom sestrom i dvjema tetkama.

Kulminacija koja dovodi Olfija do promjene i bijega započinje na jednom školskom satu, gdje u psihološkom časopisu pročita čudnu i zanimljivu tezu: djeca koju odgajaju muškarci imaju viši kvocijent inteligencije nego ona koju odgajaju žene. Vođen ovom mišlju on se upusti u potragu za svojim ocem, a pritom upada u mnoge probleme koji ga dovode do raznih otkrića.

Ovaj roman gotovo pa kategorizira tabu teme unutar dječje i mladenačke književnosti. Od onih koji se tiču roditeljskog fizičkog i emocionalnog nasilja, pa do djeteta koje uspijeva provesti svoju volju emocionalnom ucjenom roditelja. Autorica dovodi u pitanje i probleme nepotpune obiteljske zajednice, te odbacivanja školskog autoriteta, no ona to čini duhovito i s lakoćom, Pritom autorica ne utišava stvarnu težinu navedenih problema pričom koja se isprva čini previše zahtjevnom za mladog čitatelja, jer ga ne podcjenjuje po pitanju njegove književne i životne svjesnosti. Ovaj tinejdžer ne ulazi samo u potragu za svojim ocem, već simbolično i za svojim identitetom, što je tipično za sadržaj mladenačkih romana.

Glavni lik je je pobunjenik protiv sredine u kojoj živi, bez sposobnosti prilagođavanja apsolutno svemu i svima. Za bijeg koristi samoću svoje sobe, u kojoj vrlo glasno sluša glazbu, pritom razmišljajući o problemima koji ga more.

Upravo zbog ovakve tematike, roman je dobro prihvaćen kod mladeži jer i sam zaokružuje probleme koji zahvaćaju većinu adolescenata. Budući da je roman vođen dvoma glavnim pojmovima (iskrenost i autoritet), Olfi se istovremeno bori protiv njih, odlazeći svojim putem i pritom ne slušajući ni svoju majku, tete ni baku. Odbacuje nastojanja da se poprave narušeni odnosi i nezadovoljavajuća situacija u školi, jer ta nastojanja počivaju na autoritetu, prijetnji i ucijeni.

Odnos obitelji i autoritet nad Olfijem konačno popravlja iskrenost, pomoću koje se mogu popraviti svi narušeni odnosi te riješiti stvarni problemi. Konačno, u paketu s tinejdžerskim problemima identiteta i unutrašnje pobune dolazi i ljubav, pa ju je okusio i Alfi. I to ne u lošem smislu, kao dodatni problem koji zagorčava funkcioniranje jednog adolescenta, već ga ona vodi prema razrješenju svoje avanture.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Beč, okolica Beča (Gfurtu)

Vrijeme radnje: sadašnjost

Tema djela: potraga jednog dječaka za ocem, ali i vlastitim identitetom

Ideja djela: odrastanje je teška borba u kojoj tražimo sebe, ali na kraju u tome uspijemo

Kratak sadržaj

Olfi je na satu matematike, sjedeći na stolici i ne prateći što profesorica govori, otkrio uporabljiv argument za privremeno ušutkivanje žalobnog zbora “sedam narikača”. Pod “sedam narikača” misli na svoju majku, baku i njenu sestru, tetku Fee, tetku Truederl, tetku Lieserl, dvije sestre Doris i Andrea. Naime, iako nije baš sklon tom predmetu, niti mu pridaje preveliku pažnju, on običava listati psihološki roman u kojem je pronašao tezu koja tvrdi da djecu koju zbrinjavaju i odgajaju muškarci pokazuju znatno viši kvocijent inteligencije negoli djeca koja zbrinjavaju i odgajaju žene. Ta mu se vijest učinila jako važnom jer je u tom razdoblju prolazio kroz jednu krizu. Pod tu krizu misli na onu školsku – nezainteresiranost i loše ocjene kao njegova nagrada.

Pokušavši ublažiti tu krizu, isprintao je velik broj kopija teze iz psihološkog časopisa i oblijepio je po cijelom domu, na što su onih sedam ukućanki reagirale ćudljivo. Na pitanja zašto je to učinio, odgovorio im je da je to odgovor na njegovu krizu. One su nagađale, zapitkivale i uglavnom bile dosadne, a Olfi je zatvorio njihov okup velikim vriskom. Urlanje je oduvijek bio njegov krajnji i apsolutno djelotvoran izlaz. Zaprijetivši im da ne skidaju i ne diraju njegove kopije, uputio se prema školi.

Olfi je u svome društvu izlazio s dvojicom prijatelja, Harrijem i Florijanom. Njih su dvojica imali djevojke, a u društvo im je uvijek dolazila “Juha od graška”, djevojka koja godinama sjedi iza Olfija i ne prikriva svoju zatreskanost u njega. Budući da je Olfi suosjećajan i vrlo savjestan po pitanju ženskih osjećaja, pristane na takozvanu “vezu” s Juhom od graška.

Kad su ljubavne veze njegovih prijatelja propale, on je namjeravao prekinuti s njom. No, to se odužilo, a Olfi nije ni znao kako prekinuti taji odnos. Mnoge je smicalice smišljao. Molio je prijatelja iz klupe, Axela, da ga izvuče no on mu je samo nudio razne kompromise koje Olfi nije mogao prihvatiti. Čak se žalio i svojim sestrama, ali badava.

Jedne večeri Olfi saznaje čudne stari tokom prisluškivanja razgovora svojih dviju sestara. Raspravljale su o njegovom činu: lijepljenju suvišnih rečenica i misli po kući. Spominjale su Edipov kompleks i nagađale da je Olfi homoseksualac. Na tu riječ, on se trgne i sestre začuju škripanje. On otrči u kupaonicu, pa sjedeći neko vrijeme u kadi, izađe i stavi na sebe ogrtač tetke Fee. Nabaca na sebe svakakvu šminku i uživi se u ulogu homoseksualca.

Takav je izašao iz kupaonice i uputio se prema dnevnom boravku, ne bi li dohvatio leksikon i proučio pojam Edipovog kompleksa. Pročitavši objašnjenje tog pojma, upadne u veliku oluju misli i ne vjeruje tim rečenicama iz leksikona. Iskrada se iz kuće i uputi svom prijatelju Axelu, ne bi li on riješio njegove nedoumice. Axel mu na to odgovori s nekoliko kratkih rečenica, a Olfi hitro potrči prema svojoj kući i čim je legao u krevet, odluči se na kontempliranje koje će odgoditi njegov sutrašnji odlazak u školu, tj. kontrolni iz matematike. Uz to, nije želio gledati ni trpjeti pojavu Juhe od graška. Svoje je bolovanje zaokružio na tjedan dana jer bi samo nekolicina dana odavala sumnju.

Tijekom dana bolovanja, zaključio je nešto čudno i vrlo jednostavno: u njegovih četrnaest godina, nitko mu nije nikada rekao ni riječi o njegovome ocu. Oduvijek ga je zamišljao kao motociklista na skupom i velikom motoru i to je sve. Uvijek je i naslućivao da mu je otac mrtav, jer ga nitko nikada nije spominjao, a ostali ukućani nisu znali mnogo informacija o njemu. Majka mu nikada nije rekla ozbiljnije odgovore na tu temu i uvijek je nešto baljezgala, na što bi on izgubio volju za razgovorom i ne bi je više slušao.

No, Olfi je odlučio ugasiti velika pitanja o svome ocu kopajući po stvarima svoje majke. Pretinac koji je uvijek zaključan, davao je nadu. On ga nekako otključa i pronađe dokaze: majčine dnevnike u kojima se uglavnom jadala i pisala o svojim pitanjima. Tako je saznao pojedinosti o svome ocu. Zvao se Johannes, ima ženu i dijete i godinama je studirao.

Njegova avantura, potraga za svojim ocem, uglavnom započinje promjenama. Olfi očinje češće i učestalo učiti, a ostatak vremena provodio je kod Muxenedera. Pročitavši mamine dnevnike, pretpostavljao je da Johannes, njegov otac, ondje radi. Tamo je stalno viđao Joschi, djevojka golemih smeđih očiju i sićušnog, prćastog nosa na kojem se otkrivala pokoja pjega. Običavala je ondje prelistavati ilustrirane časopise i pušiti, uglavnom markirajući.

Oni su se upoznali i shvatili da doista odgovaraju jedno drugome. Budući da mu se činila kao vrlo pametna, zanimljiva i drugačija osoba, on joj odluči ispričati sve svoje probleme: sve o Edipovom kompleksu, homoseksualnosti, dnevnicima itd. Na to mu ona reče da zna kako se Johannes zove i da jedna njena prijateljica ima sestru koja je nekoć hodala s njime. Istog popodneva mu obeća da će sve ispitati i javiti mu preko telefona. Na odlasku ga poljubi u obraz, ali to vidi Juha od graška. Tu započinje njena ljubomora i put osvete u budućim situacijama.

na umor

Kod kuće je uvijek izbijala neka svađa, pa tako i sada. Olfi se prepirao s bakom i majkom, uzvikivao da čeka poziv, za što one nisu pretjerano marile. Nakon nekog vremena, Joschi ga nazove iz telefonske govornice i upita ga mogu li se negdje naći, On odgovara da može doći k njemu. Naravno, sva ženska populacija njegovog doma okupila se oko nje i suptilnim radnjama prisluškivale su njihov razgovor, na što je Olfi poludio. Tu se umiješao i Axel koji se nabacivao Joschi, pa ih pozivao na zabavu kod Jooa. Joschi mu ispriča što je saznala. Navodno je Johannes Muller stariji stalno imao ljubavnice, što je njegovu ženu, šeficu, smetalo pa je zatražila rastavu. On je potom otišao u Grčku. Ljeti je radio kao konobar, a što je radio zimi, ostaje nepoznato. Nakon više godina vratio se ovamo, položio ispit za tumača za grčki, pa za grčke radnike prevodio razne isprave, zastupao ih na sudu i radio gdje god su trebali nekoga tko je mogao pregovarati u njihovo ime. Prije dvije godine, to mu je dozlogrdilo te se nastanio u šumskom predjelu Gfurta, pravoj selendri. Tamo je za nekoliko izvoznih tvrtki prevodio poslovna pisma na grčki i s grčkoga. Johannes mlađi ga je samo dva puta tamo posjetio. Jednom je tamo bila i sestra Joschine prijateljice koja je, kao i Johannes mlađi, zaključila da je stariji Johannes pomalo čudan.
Olfi je zamišljao oca na sasvim drugačiji način, no nije bio razočaran. U razgovoru su ih prekinule tetka Truderl i tetka Lieserl, pa se pokupiše na onu zabavu koju je Axel spominjao.

Ta je zabava bila katastrofa u svakom pogledu. Naivni i neiskusni tinejdžeri napili su se od nekoliko čaša, napušili od nekolicine dimova hašiša i sve je krenulo po zlu kad su opijati počeli djelovati. Pogazili su skoro sve cvijeće u dvorištu Joa, ispovraćali se u bazen, uprljali tapete u kući itd. Joov otac zatražio je naknadu od svih ljudi koji su došli na tu zabavu, a ravnatelj je popričao sa svakim i očitao im gubicu.
Joschi je, po ljubomornim pričama Juhe od graška, bila narkomanka. To sazna Olfijeva obitelj i ponovo započne svađa. U međuvremenu Joschi zvoni na vrata i govori Olfiju da je u velikim problemima i da je samo on može saslušati jer ona nema nikoga. Ispriča mu o bratu koji joj je jedini mogao napisati ispričnice i njegovom odsustvu, o ocu koji je fizički maltretira, o njenom mršavom džeparcu itd. Reče da ne može više ići kući, a Olfi joj njegova majka, budući da je ona pravnica, može pomoći. No, majka ga je suptilno odbila, a da nije ni poslušala sve što joj je preko telefona imao za reći.

Olfi i Joschi odluče otići. Otići će negdje gdje ih 7 žena neće emocionalno maltretirati, kao ni jedan otac fizički. Upute se u selendru, u Gfurtu, uvjeriti se je li ono doista Olfijev pravi otac. Olfi uzme sa sobom jedan ogrtač, pošalje Axelu poruku omotanu oko kamena i ubaci mu je kroz prozor, a onda se uputiše van Beča.

Sjeli su na vlak, no nijedan nije vozio direktno u Gfurtu, već su morali presjedati. Slučajno naiđu na jednu ženu koja zna Christerl, djevojku koja izlazi iz vlaka blizu tog sela. Naravno, lagali su tko su i što su: rekli su im da su brat i sestra, da su došli posjetiti baku koja slavi sedamdeseti rođendan i žele joj čestitati. Baka je navodno u posjeti kod njihovog ujaka koji zapravo živi u Gfurtu. Izmisle da je Muller njihov ujak, a onda shvate da je njihova stanica u blizini.

Djevojka ih poveze autom i ostavi blizu jedne gostionice, gdje Muller inače običava ostati. Oni uđu , Joschi ode na WC, a Olfi se uputi prema muškarcu čije je crte lica odmah prepoznao. Predstavi mu se, ali on ga nije pretjerano doživio. Upita ga je li on došao k njemu, na što mu Olfi kimne pa se upute prema Johannesovoj kući. Nigdje nisu mogli pronaći Joschi, pa su krenuli u potragu. Ona ih nije htjela ometati pa se izgubila negdje u okolici, no brzo su ju pronašli.

Johannesov je dom bio poprilično čudan, jer je on imao čudne navike na koje Olfi i Joschi nisu bili navikli. On im ispriča svoju priču o Olfijevoj majci. Bio je uvjeren da je sinu rekla nešto o ocu, no naprotiv. Nakon što je preveo neke spise, upita ih što oni žele od njega. Oni mu ispričaju o svom odlasku od kuće, a Joschi ispriča o svom vulgarnom ocu, na što Muller nije pretjerano radosno reagirao.

On natjera Olfija da nazove majku, no on je bacio telefon u Mullerove ruke. Nije mu preostalo ništa osim da popriča s njom i kaže joj što se događa. Ona je bijesno reagirala i rekla da dolazi već sutra ili preksutra. Tako je i bilo. Majka je bijesno i ljutito tjerala Olfija da krenu kući, no on je to odlučno i hrabro odbijao. U prilog ljutnji i bijesu išla je i činjenica da joj je Olfi kopao po stvarima i otišao bez ikakve najave. Svađali su se neko vrijeme, a onda joj on reče da nije otišao od kuće jer je njemu kod kuće gadno, već zato što Joschi proživljava mnogo veće probleme. Mirno koliko je mogao, rekao je kako neće napustiti Johannesovu kuću sve dok ona za Joschi ne učini sve što je moguće, jer ipak je ona odvjetnica. Ona mu na to odgovori da precjenjuje njene mogućnosti. Nećkala se oko te ponude. “Onda me zaboravi!” bahato joj je i ljutito odgovorii Olfi. Poludio je na mamina razumna i zakonska predavanja, a onda ona reče da će nazvati prijateljicu socijalnog radnika. Johannes, slušajući priče o Joschi i njenom ocu, prepriča svojoj bivšoj ženi o čemu je riječ, a ona se zgrozila. Odlučila je uputiti se ondje. Povela je sa sobom Johannesa i rekla da Olfi i Joschi ostaju u ovom selu sve dok se ne vrate.

Mladi su razgovarali do ponoći, ležali jedno kraj drugoga, a on ju je tješio i govorio o boljim i ljepšim stvarima. Dva i pol dana su proveli u toj kući, a onda su se pojavili majka i Johannes Muller. Majka je sretno doskakutala do ulaza kuće i rekla da su uspjeli sve riješiti. Reče da je prisilila Joschinog oca da shvati neke stvari, a on je sam dobrovoljno izrazio spremnost da Joschi smjesti u dom. Majka je već imala mjesto u domu. Ispravno je postupila i zaprijetila ocu da će pokrenuti nebo i zemlju ako ne pusti Joschi u dom. Prijetila mu je da će ga prijaviti i ocrniti u svim novinama, a budući da je on bio vrsta osoba koja je brinula o tuđem mišljenju, odmah je prihvatio majčin kompromis. Također, u školi su opravdali njene izostanke. Majka je uspjela srediti i taj dio.

Svi su se uputili prema Joschinu domu i ondje je ostavili, a zatim otišli kući. Dom nije bio daleko od njih, pa to nije bio veliki problem. Na putu prema kući majka je upitala Olfija je li ispunila sve njegove zahtjeve i može li računati da će ona ostati sreća njenih zrelih godina. On joj je odgovorio da do daljnjega može na njega računati. Ona je napokon bila zadovoljna.

Premda je Olfi upoznao svoga oca, nijedna od sestara nije na to čudno reagirala već su se ljutile na njegove odluke i što mu se previše popušta. Također, prožeo ga je osjećaj nesreće u sreći. On je htio Joschi kraj sebe, kraj sebe na Mjesecu! “Položit ću ispit za pilota, pa čak i ako zbog toga budem morao učiti matematiku, latinski i engleski i izdržati sa sedam ludih baba. Sjedit ću s Joschi na Mjesecu i gledati dolje, bez dalekozora. Zato jer ćemo sjediti na strani koja je okrenuta od Zemlje”

Likovi: Olfi, majka, baka, njena sestra, Olfijeve sestre Andrea i Doris, tetka Truderl i tetka Lieserl, Joschi, Johannes Muller, Joschin otac

Analiza likova

Olfi – bistar ali malodušan tinejđer. Pobunjen je ali pasivan. Jedan je od onih tipova koji nikada nisu u centru zbivanja. Prosječan po školskom uspjehu, emocionalno uzdrman, neodlučan, nepoduzetan, jedan od onih koji probleme najradije rješavaju odgađanjem. No ono što ga čini vrijednim naše pozornosti i što ga, uostalom, čini tipičnim autoričinim likom, njegova je sposobnost i spremnost da, u trenutku kada je to potrebno, donese pravu odluku i oslobodi se svoje nepoduzetnosti i malodušnosti. Željan je odbacivanja mnogih odluka i pravila kako bi ispunio svoje namjere i ciljeve.

Joschi – mršava i tanašna djevojka, prćastog i malenog nosića na kojima leže pjegice. Voli bježati od problema (od škole i kuće). Proučava ilustrirane časopise. Poštuje Olfijevu dobrotu i nazočnost. Živi u problematičnoj obitelji, otac ju fizičkih maltretira, a majka za to ne mari. Također, obitelj joj je slaba na području financija i teško se provlače kroz životne nedaće. Voli plesti i marljiva je, a kao i Olfi, vrlo je emocionalna i pomalo nestabilna osoba.

Axel – Olfijev prijatelj, strašno je pametan i mudar. Vječito čita i sam provodi svoje noći. Često odgovara na pitanja mudrim i simboličnim odgovorima. Proučava psihologiju i zna citirati svakog psihologa i filozofa. Živi svega stotinjak metara od Olfija i on mu se često prikrada kad su mu potrebni odgovori na neke njegove nedoumice. Skupa idu u razred.

Olfijeva majka – žena u srednjim godinama vrlo mladoga uma. Nije pravilno i zrelo postupala u svojoj mladosti i zbog tih posljedica ispašta. Iako vrši poprilično snažan autoritet nad Olfijem, smekšava se i učini sve ne bi li njemu udovoljila i riješila mu probleme. Ne shvaća ga često, no nisu ni nju shvaćali dok je bila u njegovim godinama. Ona je žena koja će svoje probleme radije zapisati nego ih nekome ispričati. Bježi od prošlosti i probleme ne spominje sve dok ne dođu do određenog vrhunca.

Bilješka o autoru

Christine Nostlinger rođena je 1936. godine u Beču.

Završila je umjetničku akademiju te je radila kao pripravnica u jednom austrijskom dnevnom listu. Napisala je velik broj knjiga za djecu i mlade: Muž za mamu, Gretica Sackmeier, Olfi Obermeier i Edip, Mačak nije jastučić, Priče o Franzu, Konrad ili dijete iz limenke i mnoge druge.

Dobila je mnogo nagrada za svoj književni rad, među ostalim i Medalje Hans Christian Andersen. Jedna je od najboljih i najpoznatijih spisateljica za djecu i mlade na njemačkom govornom području.

Na izrazito duhovit način piše o ozbiljnim temama kao što su odnosi u obitelji, o školi, odgoju, obrazovanju, prijateljstvu i ljudskim slabostima koje prihvaća i ne osuđuje.

Autorica svoje likove smješta u svakodnevne životne situacije koje su poznate svima te ju zbog toga cijene mladi, ali i odrasli čitatelji.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: M.Š.