Veli Jože je poznata pripovijetka Vladimira Nazora. Ona, za razliku od romana gdje se prati sudbina nekoliko različitih likova, koncentrira se samo na jedan lik i jedan niz događaja. U djelu se govori o istarskom seljaku te o pitanjima zrelosti i slobode, potrebni da bi se znao cijeniti slobodan način života.
Priča je podijeljena na sedam poglavlja, a na početku se čitatelj upoznaje s Jožom i njegovim načinom života. Nakon toga slijedi niz događaja koji će dovesti do promjena i to sve kada Joža čuvši Ilijinu pjesmu spozna svoju sudbinu i odluči napokon nešto učiniti kako bi promijenio položaj.
Umjesto da trpi pasivno zbog nečega što je netko drugi uradio, Veli Jože se odlučuje na akciju i postaje junak te okuplja divove i ostvaruje želju o kojoj je dugo razmišljao, a to je da on i njegovi napokon postanu svoji gospodari.
Rasplet priče govori o uspostavljanju nove ravnoteže kada dolazi do ropstva divova kao da se između početka i kraja nije ništa dogodilo. Samo Jožin bijeg na kraju ulijeva optimizam da se stvari ipak mogu promijeniti. To predstavlja pravi rasplet priče u kojoj se cijelo vrijeme govori o borbi za slobodu.
Priča je napisana na donekle humorističan način. Predstavlja dvije skupine likova – jedni su ljudi, prikazani kao zlobni, lijeni i željni moći, ne prezaju pred ničime da dobiju što žele i često iskrivljuju istinu kako bi stvari bile po njihovom; a drugi su divovi – naivni, neobrazovani i pomalo glupavi, oni ne shvaćaju zlobu ljudi, niti njihove prave namjere, teško odlučuju sami za sebe i uvijek trebaju nečije vodstvo.Obje skupine imaju svoje mane, samo što divovi uspiju nadići svoje prvotne karakteristike i okrenuti se nečem boljem.
Ali zloba ljudi ipak je jača i uspijeva razoriti slogu među divovima – jedinu stvar zbog kojih su bili nadmoćniji. Ipak, glavni lik je ustrajao u svojoj težnji da ostane slobodan. Ovdje vidimo pouku djela koja jasno daje do znanja da je sloboda ono najviše što čovjek može doseći. Čak ni pun želudac i stalni dohodak ne može se mjeriti sa slobodom, jer i u njoj možemo pronaći način da opstanemo. Taj način nije dobro znani put, već avantura, pravi život, ne samo preživljavanje.
Pripovijetka je pisana standardnim jezikom, iako su dijalozi i monolozi likova u velikoj mjeri napisani čakavicom, istarskim dijalektom. To se naročito vidi kod govora divova. Ovime se očuva njihova autentičnost, baš zato što je ovakav način govora odraz njihova porijekla. Djelo osim toga obiluje i žargonizmima i dijalektalizmima. Pripovijedanje se vrši u trećem licu, ali se, osim objektivnog pripovijedanja, uvelike vidi i subjektivni pogled pripovjedača, ali i likova, na temu djela.
Sve ovo čini djelo antologijskim. Ova pripovijetka važan je dio naše književnosti, koja na metaforički način ne govori samo o jednoj folklornoj temi, nego i o hrvatskoj povijesti. Upravo je ona simbolički prikazana kroz život i karakter divova – uvijek potlačeni, nesvjesni svoje moći, služimo manje vrijednom gospodaru, sanjajući o slobodi.
Vrsta djela: pripovjetka
Mjesto radnje: radnja se odvija u Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici
Vrijeme radnje: prošlost, doba mletačke vladavine nad Istrom
Tema djela: oslobođenje kmeta Jože
Ideja djela: sloboda je najvažnija stvar čovjekova života
Kratak sadržaj
U Istri postoji mali grad Motovun koji je imao svog diva Jožu. Bio je to dobar i vrijedan div koji je marljivo radio, a kao nagradu je dobivao pečenog vola. Tako je bilo sve dok se nezahvalni građani nisu odlučili pobuniti jer im je to bilo preskupo.
Upravo tada su diva susrela dvojica mletačkih službenika koji su nakon prvotnog šoka shvatili kako se radi o divu dobrog srca, koji im neće ništa i kako bi bilo dobro kada bi ga mogli povesti sa sobom u Veneciju te se hvaliti kako su pokorili strašan narod.
Motovun je s oduševljenjem prihvatio ovu ideju, pozdravili su Mlečane što odvode diva, a Joži su se rugali. Diva su potom ukrcali na galiju i krenuli prema Veneciji. Sve ono što će uslijediti kasnije povezano je Jožinim susretom s Ilijom, robom koji je veslao za galiju.
Upravo je Ilija pomogao objasniti Joži što znači sloboda te ako želi živjeti kako hoće, mora se sam izboriti za svoja prava, a ne čekati druge jer tako neće nikada ništa napraviti. Uslijedila je velika oluja, a s njom je potonula galija i Ilija. Joža se uspio spasiti i vratiti u Istru.
Nakon povratka odlučio je okupiti divove koji nisu bili svjesni svoje snage, a radili su za slabije gospodare. Dvadeset divova je marljivo radilo i svega su imali više nego što treba. Na kraju su živjeli u izobilju.
Zbog takvog je stanja u Istri došlo do uzbune, a ljudi su pokušavali na sve načine napasti divove kako bi ih opet pokorili i postali njihovi gospodari. U tome nisu uspjeli, pa su neki građani počeli raditi za divove. Među njima je bio postolar Škarpa kojeg su kasnije građani objesili.
Građani su još uvijek razmišljali kako da pokore divove, a onda se gradski blagajnik Civetta sjetio da bi ih mogli pobijediti samo ako ih zavade. S vremenom je počeo uspijevati u svome naumu, divovi su se sve više počeli svađati do tolike mjere da je Joža na kraju zbog zemlje ubio diva Liberata.
Divovi su se u tom trenutku vratili svojim gospodarima, a Civetta je ponosan počeo uvoditi Jožu u grad. Međutim Joža se predmislio u posljednji trenutak jer se sjetio obećanja koje je dao Iliji. Civetta je na kraju bio osramoćen i umjesto zahvale dobio je bijes.
Likovi: Veli Jože, Ilija, Civetta
Analiza likova
Bilješka o autoru
Vladimir Nazor je jedan od najznačajnijih pisaca, a iza sebe ima velik broj knjiga u kojima su zastupljeni mnogi radovi iz književnosti poput romana, pjesma, eseja, članaka, pripovijetki, dnevnika, govora i putopisa.
Vladimir Nazor rođen je 1876. godine u malom mjestu Postirama na prekrasnom otoku Braču. Na tom je otoku proveo djetinjstvo, a nakon završetka osnovne škole zaputio se prema Splitu gdje je završio gimnaziju.
Školovanje je nakon Splita nastavio u Zagrebu, a potom u Austriji te Grazu. Kada je završio sa stjecanjem diplome zaposlio se kao upravitelj đačkih domova u raznim gradovima Hrvatske, a radio je i kao profesor u srednjoj školi.
Vladmir Nazor je djelovao i u ratu kao partizan kada se 1942. godine odlučio pridružiti borbi zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem. Završetak rata je za Vladimira značilo novo poglavlje u životu i tada je donio odluku da će se baviti politikom.
Ali politika nije bila njegova jedina preokupacija jer je počeo pisati. U djelima koje je napisao najvažnije mjesto je zauzimala poezija, a objavio je dvadeset zbirki poezije. Najpoznatija djela su: “Slavenske legende”, “Živana”, “Priče iz djetinjstva”, “Pastir Loda”, “Šarko”… Vladimir Nazor umro je u Zagrebu 1949. godine.
Izvor:https://www.lektire.hr
Nema komentara:
Objavi komentar