Dobar dan, tata

Dobar dan, tata je djelo koje se može svrstati u realističan roman za mlade. U središtu radnje prikazan je ozbiljan društveni problem koji najviše pogađa glavnog junaka Dragutina. Zašto je “Dobar dan, tata” ujedno realističan roman? Zbog toga što je tema ona koja je prisutna u svakodnevnom životu.

U romanu čitatelj saznaje puno detalja o životu dječaka od trinaest godina, prvim ljubavima, sazrijevanju, školskim problemima te odnosu s prijateljima. Roman se sastoji od 27 poglavlja od koji svaki nosi naslov prema nekoj od ključnih rečenica.

Stjepan Tomaš je odlučio da pripovijedač bude glavni lik. Radnja se oslanja na događaje koji su već protekli, što znači da pripovijedač ide unazad. U romanu se prepričava događaj iz svakodnevnog života, a cijela struktura se oslanja na potragu lika za identitetom.

Dobar dan, tata bavi se temom posvojene djece, pokušajima dječaka da istraži svoje podrijetlo i otkrije tko su mu pravi roditelji. Dragutin Vincetić ima trinaest godina i ide u šesti razred. Njegova priča započinje onog trena kada je saznao tajnu koju mu je povjerila Elvira.

Radi se o nimalno jednostavnom problemu koji je teško iznijeti na svojim leđima, a pogotovo za dječaka u tako osjetljivim godinama. Otkrivajući sve više detalja o pravim roditeljima, Dragutin se suočava s pomalo okrutnim svijetom odraslih u kojem vladaju hladniji i okrutniji odnosi nego oni na koje je on navikao. Upravo zahvaljujući tome Dragutin uspije emocinalno sazrijeti i prije svojih vršnjaka.

Cijelo vrijeme je razapet između roditelja koji su ga posvojili i pružali ljubav te između bioloških roditelja koji nisu bili u stanju pružiti mu ono što svako dijete traži. Njegova odluka bit će jedina moguća, a to je ljubav.

Pripovijedanje je u prvom licu s jednostavnim jezikom prilagođenim pripovijedaču.

Kratak sadržaj

Dječak Dragutin Vincetić ima trinaest godina i glavni je lik romana te ujedno pripovijedač. Dok je bio u trećem razredu saznao je od školskih prijatelja da je rođen u vagonu i da je posvojen. Od tog se trenutka počinje mijenjati odnos koji je imao prema majci Elviri i životu. Odjednom se osjećao kao gost u svojoj kući.

Otada je prošlo godina i pojestio ga je djed Ratkaj, otac od biološke majke, koji mu je počeo govoriti pravu istinu o podrijetlu. Saznao je da biološki roditelji ne žive zajedno i da tata radi kao policajac u Osijeku, dok majka živi u Njemačkoj. Dok mu djed obećava skupe poklone, Dragutin cijelo vrijeme razmišlja samo o tome zašto su ga roditelji napustili.

Pomajka se boji da će ostati bez svog sina koji je bio samo njen trinaest godina i kojem se u potpunosti posvetila. Nije joj jasno zbog čega Dragutin odjednom toliko želi upoznati roditelje koji su ga se odrekli, zbog čega se počinju udaljavati jedno od drugog. Iako je svjestan ljubavi svoje pomajke, dječak je odlučan da sazna sve o biološkim roditeljima.

Iako su iza dječaka ne tako uobičajeni događaji, on nastavlja živjeti kao prije, zaljubljen je djevoku plave kose Belindu, koju je upoznao na klizanju. Osim toga igra nogomet i ima prijatelja Paju (jednom ga je uvukao u krađu slatkiša).

Budući da je htio saznati tko mu je otac otišao je u osječku policiju i tamo saznao da tata Perković više nije predstavnik zakona, nego vlasnik kavane “Papagaj”. Počeli su ljetni praznici i svi su u pripremama za ljetovanje. Dragutin je u međuvremenu razmišljao samo o jednoj stvari.

Odlučio je s prijateljem Pajom posjetiti Ratkajeve, ali je našao samo baku koja mu je odlučila pričati o majci Lujzi. Pokazala mu je fotografiju na kojoj je prepoznao ženu koja je prije dolazila kod njih kući i predstavljala se kao socijalna radnica. Lujza je izrazila želju da je Dragutin dođe posjetiti u Osnabrück.

Elviri nije ništa rekao, a kako je bila pažljivija prema njemu, odlučio je da je poštedi određenih informacija. Jedino je sve ispričao prijatelju Paji. Odlučio je posjetiti oca u Osijeku, ali je prvi pokušaj bio neuspješan jer ga nije pronašao u kavani. Slijedi pismo od mame Lujze koja ga poziva na zajedničko ljetovanje u Splitu.

Bili su to teški trenuci za Dragutina jer nije znao kako da udovolji svojoj najvećoj želji, a da pritom ne povrijedi ženu koja mu je doista bila poput majke. Baka i djed ga počinju podmićivati skupim poklonima, a unatoč grižnji savjesti Dragutin je odlučio lagati Elviri.

Ostvarila mu se jedna od želja i tako je napokon upoznao oca. Ubrzo nakon susreta je uslijedilo razočaranje jer se otac nije ponašao onako kako bi to činio pravi tata. Odlučio je potražiti pomoć od susjeda Butkovića da zajedno istraže novine iz vremena kada je rođen, ali u rubrici rođenih nigdje nisu našli njegovo ime. Bila su to teška vremena za dječaka kada mu je jedino svjetlo bilo druženje s Belindom.

Pronašao je Elvirine dokumente koje je skrivala od njega i u jednom zapisu pronašao da ga je majka ostavila zamotanog ispred ulaza u bolnicu. Obuzima ga uzbuđenje jer će napokon saznati sve o svojoj obitelji.

Nažalost na sljedećem susretu s tatom Dragutin dobiva odbijenicu od oca. On mu govori kako je sada već kasno da mu bude otac i da ne želi ugroziti mir svoje nove obitelji zbog djeteta koje je začeto u trenutku ludosti. Slijedi hladan rastanak oca i sina.

Dragutin se unatoč lošem iskustvu koje je imao s ocem nada da će vidjeti svoju pravu mamu i da će ga ona prihvatiti. Pod utjecajem bake i djede optužila je Elviru da je posvojila Dragutina kako ne bi ostala sama. Ona joj je odgovorila da je skitnica, zbog čega ju je Dragutin grubo odgurnuo. Nakon toga su se u potpunosti udaljili jedno od drugog.

Ujutro odlazi u Split. Mama ga je čekala u hotelu gdje je s njom odsjeo njen prijatelj iz Njemačke. Dragutina je predstavila kao sina svoje sestre. Ovo teško razočarenje je napokon pomoglo Dragutinu da shvati svoje prave osjećaje. Vratio se Elviri koja ga je jedino voljela bezuvjetno.

Mjesto radnje: Medarevac, izmišljeno mjesto pored Osijeka, ali i u Osijeku gdje živi biološki otac te Stipanovcu, odakle su baka i djed

Vrijeme radnje: za vrijeme školskih praznika

Naslov djela: Dobar dan, tata

Autor: Stjepan Tomaš

Likovi: Dragutin Vincetić, tata Perković, mana Lujza

Dragutin Vincetić je glavni lik romana koji se nalazi u središtu svih važnih događaja. Već se na početku suočava s ružnom istinom o svom podrijetlu, zbog čega je opisan kao ozbiljan dječak koji je morao prerano odrasti te koji pazi na sve što radi i na svaki korak. Cijelo vrijeme pokušava shvatiti čudno ponašanje svojih roditelja.

Dragutin je svjestan kako čini nepravdu prema svojoj pomajci Elviri zbog čega njihov odnos postaje kompliciran. On naime već duže vrijeme taji svoje odlaske Ratkajevima i ocu, a kada napokon uspije priznati što je radio, to čini na okrutan način. Odluku je donio prije završnog raspleta, zbog čega ga preuzima duševni mir kada ga zataji biološka mama.

Osim glavnog lika u romanu se spominju tri lika koji stoje nasuprot Dragutinu. To su osim Elvire, mama i otac. Elvira radi kao frizerka, a kada je postala udovica živjela je samo za svog posinka kojem je dugo skrivala istinu uvjerena da će ga tako zaštititi od boli. Osim toga u Elviri je postojao strah da će kada otkrije pravu istinu Dragutinu na kraju ostati bez njega.

Dječak se na kraju udaljava od pomajke, a iako ju je povrijedio, ona mu poput prave majke oprašta njegovo ponašanje i dalje nastojati izgraditi odnos prepun povjerenja.

Majka Lujza je složen lik. Kao djevojka je bila sklona skitnji i nakon zabavljanja s Perkovićem rodila je dječaka Dragutina. Ne može pronaći opravdanje što je vlastito dijete ostavila pred bolnicom, ali unatoč tome Dragutin joj želi oprostiti nadajući se pravom odnosu s biološkom majkom, koja sada živi u Njemačkoj.

Na temelju pisma koje je poslala Dragutinu može se zaključiti da nije dobro obrazovana. Nakon što je pred novim zaručnikom sakrila da joj je Dragutin sin, pokušavala se opravdati da je trinaest godina sama i da se nekako na to već naviknula, iako joj je drago da se susrela sa svojim djetetom. Jednostavno joj nije bilo lako priznati da ima sina. Dragutin je na kraju shvatio da je žrtvovala majčinstvo da bi se mogla dovesti u red i konačno krenuti sa životom u pozitivnom smjeru.

Tata Perković je nekada radio kao policajac, a sada zarađuje kao ugostitelj. Za sina nije znao sve dok nije napunio sedam godina. Iako je ljubazan prema svom djetetu, Perković svejedno ne želi učvrstiti vezu sa sinom. U strahu je da nova obitelj ne sazna za Dragutina i zbog toga ga odbija.

Bilješka o autoru

Stjepan Tomaš cijenjeni je hrvatski književnik, rođen 2. 1. 1947. godine u mjestu Nova Bukovica kod Slatine. U Našicama je završio srednju školu, a nakon toga se preselio u Zagreb kako bi upisao i na kraju završio Filozofski fakultet.

Iza sebe ima velik broj objavljenih djela, pa je tako objavio nekoliko poznatih romana za djecu kao što su: “Halo, ovdje komandosi”, “Moljac i noćni čuvar” te “Dobar dan, tata”.

Napisao je knjigu o ratničkim zbivanjima koju je objavio pod nazivom “Moj tata spava s anđelima”. Kasnije ju je nadopunio i ponovno objavio pod naslovom “Mali ratni dnevnik”.

Pored nekoliko romana Stjepan je objavio i zbirku pripovijedaka za odrasle i poznati roman “Građani u prvom koljenu”. “Moljac i noćni čuvar” bio je prvi roman za djecu, koji je napisao 1982. godine.

Napisao je četiri zbirke pripovijedaka: “Tko kuca otvorit će mu se”, “Anđeli na vrhu”, “Sveti bunar” i “Smrtna ura”. Od romana ne treba zaboraviti na: “Zlatousti”, “Taninska četvrt” te “Život u provinciji”.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: S.Š.