Tajni vrt

“Tajni vrt” najpopularniji je (dječji) roman anglo-američke književnice Frances Hodgson Burnett. Roman ima 27 poglavlja, a prvi je put objavljen 1911. godine. Objavljivan je u nastavcima i to u časopisu namijenjenom odraslim čitateljima, pa roman u početku i nije izazvao veliki interes publike. Tek kasnije roman je doživio svoj veliki književni procvat, postavši ne samo jedan od najpopularnijih dječjih romana 20. stoljeća, već i jedan od engleskih književnih klasika općenito.

Roman govori o djevojčici Mary koja sa svojih 9 godina ostaje bez roditelja, koji su oboljeli i umrli od kolere. Šalju je u Englesku, u vrištinu u Yorkshire, gdje upoznaje nove prijatelje i čaroliju prirode. U djelu se spajaju dvije kulture – istočna i zapadna, odnosno indijska i engleska. Indijska kultura prikazana je u dvije slike: prva slika prikazuje Indiju kao mjesto puno bolesti i neuglednih domorodaca, a u drugoj slici, kada Mary stigne u Englesku, Indija je prikazana kao zemlja čudesa u kojoj krotitelji krote zmije i gdje ljudi jašu slonove.

Ova tema u sebi nosi nekoliko jasnih simbolika. Prva i najjasnija je naravno simbolika tajnog vrta, koji predstavlja ljudski povratak prirodi, koja u svom cvjetanju i bujanju ima ljekoviti učinak na psihofizičko stanje čovjeka. U romanu se jasno očituje borba između uvriježenog, društveno-prihvatljivog mišljenja i zdravog razuma, s time da su u romanu upravo djeca predstavnici zdravog razuma, dok su odrasli toliko zapeli u kolektivnom mišljenju društva da ne vide prava rješenja pred sobom. Djeca su ta koja se u romanu najviše suočavaju sama sa sobom, sa svojim strahovima, unutarnjim demonima ili čak lošim dijelovima svoje osobnosti, koje najprije osvijeste, prihvate, a onda i ispravljaju. Djeca prakticiraju i moć pozitivnog mišljenja, koja ima daje nadu i mogućnost popravljanja situacije iz njihove dječje, naoko nemoćne pozicije. U romanu je posve opravdano vjerovanje u “čuda”, iako ona sama nisu definirana, ali se njihov utjecaj na živote likova jasno osjeća. Osim toga, veliki značaj daje se lijepoj riječi, dobrom ponašanju, pravednosti i dobroti. Sve su to vrijednosti koje roman pokušava opravdati mladim čitateljima i tako ih usaditi u njih. U romanu primjećujemo jasan utjecaj kršćansko-znanstvenih uvjerenja, koje se nekad prikazuje suptilno, a nekad i manje suptilno.
Roman Tajni vrt doživio je i nekoliko adaptacija, koje su bile dodatni poticatelji njegove popularnosti.

Vrsta djela: dječji roman

Vrijeme radnje: jesen, zima, proljeće

Mjesto radnje: Indija, Engleska-Yorkshire-Misseltwaite

Kratak sadržaj

1. Nitko nije ostao

Mary Lennox je djevojčica mršavog lica i građe, svijetle kose i zlovoljnog izraza. Živjela je na posjedu Messelthwaite kod svoje tetke. Otac joj je bio službenik engleske uprave, a njena majka je živjela samo za zabave. Zbog toga je Mary imala svoju sluškinju koja se zvala Aya. Mary je bila već sa šest godina mala tiranka, pa kad je došlo vrijeme podučavanju čitanja i pisanja, ona je uspjela otjerati sve svoje učitelje. Jednog dana, kada je Mary imala 9 godina, probudila se, a pokraj sebe je vidjela nepoznatu ženu. Odmah ju je upitala tko je ona i gdje je Aya, a kada nije dobila zadovoljvajući odgovor na svoje pitanje, počela je sluškinju udarati rukama i nogama. Istog jutra Mary se otišla igrati u vrt gdje je načula razgovor svoje majke i mladog časnika. Saznala je da je zavladala kolera i da su sluge oboljele od te bolesti. Ta bolest prošle noći ubila je i Ayju. Drugog dana Mary se zatvorila u svoju sobu. “Nitko nije na nju mislio, nitko je nije trebao … Znala je samo da su ljudi bolesni i osluškivala čudne i zastrašujuće zvukove.” Kada se Mary probudila, primijetila je da više ne čuje neugodne zvukove, pa je pomislila kako je bolest nestala i da su se svi izliječili. Čekala je da netko dođe po nju, ali nitko nije dolazio. Trenutak poslije, začula je korake u dvorištu, a zatim je netko ušao u kuću. “Mary je stajala usred svoje sobe kad su ovi nekoliko minuta poslije otvorili vrata. U sobu je ušao časnik. Mala jadnica – rekao je. – Nema više nikoga tko bi mogao doći.” Tako Mary je saznala da je ostala i bez oca i bez majke.

2. Gospođica Mary nije po mjeri

Mary je razmišljala o svojoj majci. Zna da je bila lijepa, ali je djevojčica bila svjesna da nije dobro poznavala majku. Zbog toga joj ona i nije nedostajala. Budući da je uvijek imala nekog tko je skakao oko nje, Mary se nije osjećala osamljeno. Prvo su je poslali kod engleskog svećenika koji je bio siromašan i imao još petero djece. “Mary je mrzila njihovo neuredno boravište i bila tako odbojna prema njima da se nakon dan ili dva s njom više nitko nije htio igrati.” Jednog dana, dok se igrala u dvorištu, do nje je došao dječak Basil i dao joj ideju kako bi mogla uz hrpice zemlje i stazice za vrt još napraviti i spomenik od kamenčića. Mary ga je nepristojno otjerala, a Basil je izgledao isprva ljut. Zatim je počeo pjevati pjesmicu: “Gospođica Mary, nije po mjeri, kako li ti raste vrt? Zvončići srebrni i prazne školjke blizu, a neveni stoje u istom nizu.” Od tog trenutka svi su je zvali “Gospođica Mary, nije po mjeri”.

Od istog dječaka saznala je kako će ju uskoro poslati u Englesku, k njezinom tetku Archibaldu Cravenu. Isti dan, istu vijest su joj priopćili gospodin i gospođa Crawford. Malena Mary do tada nije znala da ima tetka. Na put prema Misselthwaiteu krenula je s gospođom Medlock. “Bila je to krupna žena, izuzetno crvenih obraza i oštrih, crnih očiju, odjevena u žarkogrimiznu haljinu i crn svilen ogrtač, s crnim šeširićem i grimiznoljubičastim cvijećem koje se treslo kad bi pomakla glavu.” U vlaku joj je gospođa Medlock opisala kako izgleda kuća gospodina Cravena i kakav je gospodin Craven uopće. Iako se Mary trudila zadržati nezainteresiran izraz lica, u trenutku kad joj je gospođa Medlock rekla kako je gospodinu Cravenu umrla žena, Maryino se lice promijenilo. “Mary je nehotice malko poskočila. Oh! Zar je umrla? Uskliknula je, a da uopće nije htjela.”

3. Preko vrištine

Mary je u jednom trenutku u vlaku zaspala, a kada se probudila, gospođa Medlock ponudila ju je hladnom govedinom, piletinom i čajem. Tada su stigli na svoje odredište. “Na putu, pokraj malene vanjske platforme, stajala je dvokolica s dva sjedala.” Mary i gospođa Medlock ušle su u kočiju, a u jednom trenutku Mary je gospođu upitala što je to vriština.”Pogledaj kroz prozor za desetak minuta i vidjet ćeš – odvratila je žena.” Ubrzo su se našle pred ulaznim vratima koja je otvorio starac Pitcher. Rekao je gospođi Medlock da smjesti djevojčicu u njenu sobu i da je gospodin Craven ne želi vidjeti jer idući dan putuje u London. Mary je bila uplašena toliko da se bojala pogledati zidove na kojima su visili portreti. Tako je Mary stigla na posjed Misselthwaite.

4. Martha

Kada se ujutro probudila i otvorila oči, Mary je po zidovima zamijetila tapiserije sa zanimljivim slikama. Probudila ju je sluškinja koja joj je došla zapaliti vatru. Razgovarale su o vrištini za koju je Mary tvrdila da je odvratna, dok je za sluškinju Martu to bilo najljepše mjesto na svijetu. U jednom trenutku, Martha je neoprezno rekla kako se nadala da će Mary biti crna, na što se Mary jako naljutila i rekla kako su crnci sluge u Indiji i pitala je Marthu kako se usuđuje to joj reći. Djevojčica je počela plakati, a Martha, ne znajući što je krivo rekla, tješila je djevojčicu. Kada je Mary prestala plakati, Martha joj je naredila neka se obuče. Mary je rekla da ona to ne zna i da je sve za nju radila njena sluškinja Maya. Martha joj je rekla da se mora sama oblačiti i da će sve sama morati naučiti.

U jednom trenutku Martha je Mary zaintrigirala pričom o Dickonu koji ima svoje ždrijebe i koji se uvijek igrao sam. Marta joj je predložila da se ode igrati van u vrtove. Nezadovoljna time što mora ići sama, djevojčica je ipak otišla. “Kada je prošla ogradu živice, našla se u velikim vrtovima s prostranim travnjacima i krivudavim stazama obrezanih rubova. Bilo je tu stabala, cvijetnjaka i zimzelena potkresanih u čudnim oblicima i umjetno jezerce sa starim vodoskokom u sredini.” Na vratima koja su vodila u drugi vrt, Mary je ugledala nepoznatog starca. Starac joj nije izgledao dobroćudno i druželjubivo. Tada ju je zaintrigirao pjev ptice crvenog trbuha koji joj je izmamio osmijeh na lice. Pitala se zašto gospodin Craven ne dozvoljava ulaz u poseban vrt koji je pripadao njegovoj ženi i zašto je zakopao ključ. Počela je razgovor s vrtlarom za kojeg se ispostavilo da je dobar čovjek i voli razgovarati. Rekao joj je da se ptica koja joj se toliko svidjela zove crvenoprsi crvendać. Mary ga je upitala kako mu je ime. “Ben Weatherstaff – odvratio je, a onda dodao kiselim osmijehom: – I ja sam usamljen, osim kad j’ ovaj sa mnom – palcem je pokazao na crvendaća.”

Tako je Mary Lennox saznala istinu o sebi. Baš kao i vrtlar, i ona je bila jako usamljena. Na kraju razgovora, Mary ga je upitala zašto nije dozvoljeno ući u vrt Cravenove žene, na što je Benov izraz lica postao jednako nepristupačan kao i kada su se prvi put vidjeli. On joj je rekao neka ne zabada nos gdje mu nije mjesto i otišao bez pozdrava.

5. Plač u hodniku

Prvi dani u toj velikoj kući za Mary su bili svi gotovo jednaki. Nakon nekoliko dana što ih je stalno provodila vani u vrtu, saznala je što je prava glad, pa je prvi put prihvatila kašu koju u početku nije htjela ni probati. Mary je ponovo izašla u vrt, hodala po svim stazama i ponovo naišla na istog crvendaća. Kada je on počeo cvrkutati, Mary se učinilo da ga razumije, pa ju je to posebno razveselilo. Crvendać je sletio na visoku granu na jednom drvetu, do kojeg Mary nije mogla doći, ali kada je pomnije pogledala, shvatila je da se to drvo nalazi u vrtu kojem je gospodin Craven zabranio pristup. Ona je pokušala pronaći vrata u taj vrt, ali ih nije mogla naći. Ipak je bila sigurna da su ta vrata postojala.

Kada je navečer došla na večeru, skupila je hrabrosti upitati Marthu kakav je to vrt i zašto nitko ne smije ući u njega. Martha je bila pričljiva osoba, pa je Mary ispričala što se zapravo dogodilo. Taj vrt je bio vrt gospodina Cravena i njegove žene u kojem su samo njih dvoje sadili cvijeće, i nijedan vrtlar nije smio ući unutra. U njemu su gospodin i gospođa Craven provodili sate i sate smijući se i čitajući. Gospođa Craven zasadila je ruže kod stabla sa svinutim granama i ondje se ljuljala. Jednog dana, ljuljačka je pukla, gospođa se ozlijedila i drugi dan podlegla ozljedama i umrla. Kada je čula priču, Mary je počela osluškivati vjetar, a zatim joj se učinilo kako čuje plač. Upitala je Marthu čuje li ga i ona, ali Martha je rekla kako je to vjerojatno mala Betty Butterworth koju cijeli dan boli zub. Ipak, zbog čudnog i neizrečenog Marthinog ponašanja Mary je zaključila da se ipak radi o nečem drugom.

6. Netko je plakao – sasvim sigurno!

Idućeg je dana opet kišilo i Mary je znala da ne može izaći. Počela je razmišljati kako bi se mogla zabaviti. Martha je rekla kako bi bilo divno da ju gospođa Madlock odvede u biblioteku. Ali, Mary je imala nešto drugo u planu. Odlučila je sama pronaći knjižnicu, a usput bi probala izbrojati koliko vrata ima ova velika kuća. Mary je izašla u hodnik i počela polako lutati. Vidjela je razne portreta nepoznatih žena i muškaraca, i uspjela je proviriti u jednu sobu.

Vraćajući se, opet je čula plač, ali ne isti kao i prošle noći. Slučajno je rukom dotakla tapiseriju na zidu, a Mary je ostala iznenađena. Iza tapiserije skrivala su se vrata koja su se otvorila i vidjela je kao ona vode u hodnik. U tom trenutku ispred Mary se pojavila gospođa Medlock i odvukla ju u njenu sobu. Rekla joj je ako tako nastavi, da će ju morat zaključavati, a onda neće uopće moć izaći.

7. Ključ od vrta

Kada se Mary ujutro probudila, bila je oduševljena plavim nebom koje je ugledala jer takvo nebo u Indiji nikad nije vidjela. Razgovarala je s Marthom i rekla joj da joj se sviđa njena majka. Izrazila je želju posjetiti Marthinu kućicu i upoznati Dickona. Martha je taj dan išla kući i obećala je Mary da će porazgovarati s gospođom Medlock jer i ona isto voli njenu majku. Kada je Martha otišla, Mary se ponovo osjećala usamljenom.

Izašla je u vrt, gdje je srela vrtlara Bena. Učinilo joj se da je bolje volje nego prošlih par puta, pa su opet započeli razgovor. Mary ga je upitala kakav bi mogao biti taj zatvoreni vrt, a Ben je odgovorio kako na to pitanje može dati odgovor jedino crvendać. Mary je nastavila lutati vrtom i naišla je na crvendaća koji je stajao na hrpici zemlje. Pored njega je bila rupa koju je napravio pas kada je vidio krticu. Kada je Mary pogledala malo bolje, vidjela je da iz zemlje viri nešto poput prstena, a kada ga je pokušala izvaditi, shvatila je da je to nešto veće – bio je to ključ za kojeg je Mary zaključila da se njime otvaraju vrata tajnog vrta.

8. Crvendać je pokazao put

Marta je bila oduševljena što je našla ključ. Stavila ga je u džep i počela dalje lutati vrtom. Gospođa Medlock dopustila je Marthi da prespava u kući svoje majke, a kako bi se vratila na vrijeme, ustala je u četiri ujutro. Prepričavala je Mary što se sve dogodilo. Mary je htjela znati što je Martha pričala svojoj obitelji o njoj i kako su oni prihvatili Mary. U jednom trenutku, Martha je na kratko izašla, a kad se vratila, ispod svoje pregače nešto je skrivala. Bio je to mali poklon i iznenađenje za Mary.

Marthina majka kupila je uže za preskakanje kako bi se Mary mogla zabavljati, a i ono bi joj dalo snagu koju Mary očito nije imala. Zatim je izašla van s užem i ponovo srela Bena. Ugledala je i crvendaća. Crvendać je veselo cvrkutao, a Mary ga je tražila da joj pokaže vrata tajnog vrta, jer je bila sigurna da joj je dan prije baš on pomogao naći ključ. I baš kao u Ayinim pričama, dogodila se čarolija. Crvendać je sletio na granu bršljana, zapuhao je vjetar, a Mary je u tom trenutku uspjela ugledati bravu. Došla je do bršljana, izvadila ključ i gurnula u bravu. Bilo je sigurno da si brava i ključ odgovaraju, ali je vrata bilo teže otključati, pa je Mary koristila obje ruke. I uspjela je. Mary je ušla u tajni vrt.

9. Nitko živ nikada nije živio u čudnijoj kući

Kada je Mary ušla u vrt, za nju je to mjesto bilo najdivnije na svijetu. Polako ga je počela istraživati i vidjela u njemu puno grmova ruža. Mislila je – kada bi imala znanje Bena Weatherstaffa, znala bi jesu li sve te divne biljke još uvijek žive. Vidjela je da oko biljaka raste puno korova, pa je s osmijehom na licu počela čupati taj korov.

Već je bilo vrijeme ručka, a Mary su ta dva, tri sata u vrtu prošla jako brzo. Pitala je Marthu može li joj nabaviti lopaticu kako bi mogla kopati i saditi, a Martha je njenu ideju podržala. Budući da je Mary kod sebe imala 5 šilinga, njih dvije su Marthinom bratu napisale pismo u kojem mu šalju novac i mole ga da kupi set za vrtlarenje i nešto sjemenki, jer se i on sam razumio u vrtlarenje. Nakon toga je Mary ponovo upitala Marthu za plač koji se čuje iz hodnika, ali je u tom trenutku pozvonila gospođa Medlock.

10. Dickon

Mary je često razmišljala o tajnom vrtu i nije više mrzila vjetar i kišu. Tijekom sunčanog tjedna uspjela se još više zbližiti s Benom. Nekad ga je znala iznenaditi stvorivši se kraj njega niotkuda jer se bojala da bi je opet mogao izbjegavati. Mary ga je počela ispitivati o sadnji ruža i kako se brinuti za njih. Saznala je kako će znati jesu li mrtve ili žive. U jednom trenutku Benu je prekipjelo pa joj je rekao da postavlja previše pitanja i otišao. Ben joj je i dalje bio drag.

Mary je krenula stazom preskačući uže. Ugledala je jednog dječaka i odmah je shvatila da je to Dickon. On joj je rekao da se ne miče i da ostane mirna, a on je polako počeo ustajati. Oko njega su bile vjeverice, fazan i zečevi, a on je svirao drveno sviralo. Kad je ustao, prišao je Mary i oni su razgovarali kao da se već od prije znaju. On je bio dječak od dvanaest godina, kuštrave kose i velikih plavih očiju. Mary je saznala da razumije njenog prijatelja crvendaća. Tražila ga je da joj pokaže set za vrtlarenje i sjemenke koje je kupio. Bile su to sjemenke maka i kokotića. Dickon ju je pitao gdje je njezin vrt, a ona se zacrvenjela i nije znala što da kaže. U njoj se javila uzbuđenost i odlučila je reći Dickonu za tajni vrt, a on je obećao da će čuvati njenu tajnu.

11. Drozdovo gnijezdo

Kada je Dickon vidio vrt, ostao je zapanjen. Počeo je hodati po njemu sporije nego Mary kada ga je pronašla. Dickon joj je rekao da mu je Martha rekla za vrt i da ih je uvijek zanimalo kako izgleda. Počeli su skupa hodati po vrtu, a Dickon joj je usput objašnjavao kako će razlikovati mrtve ruže od živih. Dickon je primijetio kako je netko već podrezivao grane, ali ne prije deset godina, već nedavno. Oboje su bili sretni što će zajedno ponovo oživjeti vrt. Dickon je obećao da će čuvati tajnu kao drozdovo gnijezdo i da će ako treba dolaziti svaki dan kako bi joj pomogao u vrtlarenju.

12. Mogu li dobiti malo zemlje?

Mary je u sobu utrčala uzdihana kako ne bi zakasnila na ručak. Odmah je ispričala Marthi kako je upoznala Dickona. Martha joj je savjetovala da pita Bena kako će doći do komada zemlje i da će joj on dati najbolji savjet. Martha joj je priopćila kako će danas gospodin Craven zatražiti da ju vidi. Marthina majka je srela gospodina Cravena u gradu i rekla mu da bi trebao vidjeti Mary prije nego otputuje. Gospodin Craven odlazi i neće se vratiti do jeseni ili zime. Dok su razgovarale, u sobu je ušla gospođa Medlock i naredila Mary da se počešlja i da ide s njom u sobu gospodina Cravena.

Kada je Mary ušla u njegovu sobu, bila je prestravljena. Gospodin Craven bio je ugodan i odmah je rekao Mary da se ne treba bojati. Ona je vidjela na njemu da je tužan čovjek. Mary ga je zamolila komad zemlje, a on je rekao da uzme koji god dio zemlje želi. Dao joj je svu slobodno vrijeme, da se igra u vrtu i da posjećuje Marthinu majku koja će također posjećivati nju. Kada je krenula prema tajnom vrtu, ondje je pronašla papirić na kojem je pisalo: “Ja ću se vratit.” To je bila Dickonova poruka.

13. Ja sam Colin

Te noći padala je jaka kiša, a Mary nije mogla zaspati. Ponovo joj se učinilo da čuje plač. Ovog puta obećala je samoj sebi da će saznati što se događa, pa je odmah hrabro krenula u svoj mali pohod. Tiho je hodala hodnicima i nije je bilo briga hoće li je gospođa Medlock opet uloviti. Iza jednog zida čula je plač i na toj strani bila su vrata. Ušla je i u krevetu vidjela dječaka kako leži. On je upitao tko je to i mislio da ponovo sanja. Mary je saznala da je to Colin, sin gospodina Ravena. Colin je bolestan i tužan i njegov otac mu rijetko dolazi u posjet. Pričali su o tajnom vrtu i Mary je obećala da će ga ubrzo odvesti ondje da se nadiše svježeg zraka, ako to dopuste doktori. Htjela je otići, ali ju je dječak zamolio da ostane bar dok ne utone u san. Mary je pristala, tapkala ga je po ruci i pjevala hindustansku uspavanku.

14. Mladi radža

Jutro je bilo tmurno i padala je kiša. U sobu je ušla Martha koja je primijetila nešto neobično na Mary i odmah zaključila kako joj ona ima nešto za reći. Mary joj je priznala da je našla Colina. Kada joj je rekla da je dječak prema njoj bio jako pristojan, ona se zaprepastila i dala Mary do znanja da je jako razmažen i da svi moraju raditi ono što on želi. Bojala se da će izgubiti posao. Tada je Martha dobila poziv da treba otići k njemu i brzo se vratila. Colin je tražio da ga Mary posjeti, a ona je to s oduševljenjem prihvatila.

Došla je u sobu i počela razgovor s njim. Rekla mu je da više ne želi slušati njegove priče o smrti i da će od sada pričati samo o životu. Rekla mu je kako je kod njega zamijetila dvije stvari. Spomenula mu je dječaka koji je bio radža i kako je on potpuno drugačiji od Dickona. Zatim mu je nastavila pričati o njemu. Odjednom su u sobu ušli doktor Craven i gospođa Medlock. Oboje su bili zaprepašteni što vide djevojčicu u njegovoj sobi, ali im je Colin odmah dao do znanja da nikome ne smiju reći. Rekao je kako mu je bolje otkad ga djevojčica posjećuje. Kada su napustili prostoriju, dječak se žalio kako ga uvijek tjeraju da jede dok neće.

15. Svijanje gnijezda

Nakon još jednog kišnog dana, ponovo su došli dani puni sunca. Gospođa Medlock rekla je Mary da je vrlo prefrigana djevojčica jer se odšuljala u Colinovu sobu, ali da su joj zapravo sad svi zahvalni jer nema više plača i problema, a Colinova njegovateljica ipak neće dobiti otkaz.

Mary je upitala Colina zašto ne voli da ga ljudi gledaju, a on je rekao kako to ne voli još od malena. Zatim ga je pažljivo pitala bi li imao išta protiv da ga gleda jedan dječak, na što je Colin rekao da mu nimalo ne bi smetao. On je znao da ona misli na Dickona.

Ujutro se Mary probudila i odlučila pogledati vrt. Dan je bio vedar i sunčan i znala je da je vrijeme da u vrtu sve počne cvjetati. Ondje je srela Dickona i nije mogla vjerovati da je stigao tako rano. Uz njega su bili lisica Kapetan i gavran Gara. Zamijetili su da je crvendać počeo osnivati obitelj i kako svija gnijezdo. Dickon je rekao kako bi bilo najbolje da ga se ne uznemirava kako ne bi pobjegao, pa će se tako lakše naviknuti na njih. Mary mu je rekla za Colina, a kada je Dickon to čuo, bilo mu je drago jer je i on znao za to, pa više nije morao skrivati tajnu. I njemu je odmah palo na pamet kako bi bilo dobro Colina dovesti u vrt i pustiti ga da leži na svježem zraku u travi.

16. “Neću”, rekla je Mary

Tog jutra su obavili puno posla pa se Mary kasnije vratila kući. Toliko je bila zauzeta da je gotovo i zaboravila na Colina. Rekla je Marthi da kaže Colinu kako danas ne može doći jer ima puno posla i otrčala natrag u vrt.

Otrčala je brzo ponovo u kuću, kako bi mogla Colinu ispričati što je sve vidjela, ali nije sve bilo tako lako. Kada je ušla u sobu, Colin je imao svoj ispad. Prijetio joj je da će joj zabraniti da se druži s Dickonom i da će ju natjerati da se druži s njim. Mary ga je u tom trenutku smatrala nepodnošljivim. Rekla mu je da nikad više neće doći k njemu i bijesno je izašla iz sobe. Kad je otišla u svoju sobu, ondje su je čekale igre i igračke koje je za nju kupio gospodin Craven. Mary je bila toliko sretna da je uspjela potisnuti svoj bijes i odmah je krenula pisati pismo zahvale Cravenu. Kasnije, kad je razmišljala, Mary se ipak nadala da će opet posjetiti Colina.

17. Napad bijesa

Mary je ustala vrlo rano i cijeli dan radila u vrtu, pa je poslije večere odmah legla u krevet, znajući da će zaspati bez problema. Usred noći probudili su ju užasni krici i odmah je znala o čemu se radi. Po hodnicima su ljudi užurbano hodali i lupali vratima, a u jednom trenu u njenu sobu ušla je njegovateljica i molila je da ode probati smiriti Colina jer oni više ne znaju što da rade. Puna bijesa, Mary je otišla u njegovu sobu i odmah počela vikati na njega. Rekla mu je da ga svi mrze i da će se uskoro izvrištati do smrti i da mu baš to želi. Dječak je ostao zapanjen njenom reakcijom. Odmah je prestao vrištati. Počeo je uvjeravati sve oko sebe kako ima grbu na leđima, ali se ubrzo utvrdilo da su to samo njegova rebra jer je mršav. Pristao je s Mary izaći na svjež zrak. Kada se smirio, svi su izašli iz sobe, a Mary je odlučila ostati i uspavati Colina. Htjela mu je otpjevati istu uspavanku kao i prošli put, ali ju je zamolio da mu ipak priča o vrtu. Usred njezine priče Colin je zaspao.

18. Ne sm’ješ gubit vr’jeme

Idućeg jutra Mary se nije probudila rano jer je bila izmorena. Prije nego je otišla do vrta s Dickonom, otišla se javiti Colinu i reći mu da će doći malo poslije. Kada je izašla u vrt, vidjela je da je Dickon došao sa svojim konjem, Skokom. U džepovima je imao dvije vjeverice koje su se zvale Orah i Ljuska. Dickon i Mary su se smijali dok je pokušavala govoriti na jorkširskom, a istu je zabavu primijenila došavši kod Colina. On se na njen naglasak počeo jako smijati, a smijeh je načula i gospođa Medlock koja nije mogla vjerovati što se događa. Odlučila je Colinu napokon reći za tajni vrt i obećala mu je da će ga ondje odvesti.

19. Došlo je

Svako jutro nakon Colinova napada, morao ga je posjetiti doktor Craven. Ali ovaj put nije bio kao i svaki drugi. Kad je ušao u Colinovu sobu, vidio je kako se Mary i Colin smiju. Ostao je zapanjen i vidio je da je dječaku stvarno bolje. Kada je doktor izašao, odmah je rekao gospođi Medlock da se situacija stvarno poboljšava.

Tu noć je Colin prespavao i nije se nijedanput probudio. Ujutro mu je u sobu odmah ušla Mary s kojom je odlučio i doručkovati, a ona mu je pričala o ovčici koju je spasio Dickon. Colin je htio da ga Dickon posjeti i rekao je sluškinji da će danas doći dječak sa svojim životinjama i kako ga nikako ne smiju zadržavati, nego odmah poslati u njegovu sobu. Kada je Dickon došao, na Colinovu licu vidjelo se iznenađenje i uzbuđenje, a Dickon mu je odmah pružio ovčicu. S radošću im je ispričao kako ju je spasio i koje je sve nevolje prošao kako bi je pronašao.

20. Živjet ću zauvijek… zauvijek i zauvijek!

Ipak su bili prisiljeni čekati cijeli tjedan jer je puhao jak vjetar, a Colin se iznenada razbolio. Dickon je Colinu dolazio svakog dana. Kada je Colin ozdravio, pozvao je vrtlara Roacha u svoju sobu jer mu je trebao nešto reći. Kada je Roach ušao u sobu, ostao je iznenađen, iako je znao da može svašta očekivati, budući da je Dickon u sobi. Kada je ušao, vidio je gavrana, janje, Dickona i Colina koji je sjedio u naslonjaču. Colin ga je tražio da poruči svim vrtlarima da ne budu u vrtu od dva pana dalje jer će on izaći van. Roach je iz sobe izašao zadovoljno jer ovaj put Colin nije tražio ništa nemoguće.

Kada su izašli u vrt, na stazama nije bilo žive duše. Što su se više približavali ulazu, to su tiše govorili. I dalje je to bio njihov tajni vrt. Kada su napokon ušli, ugledali su cvjetnu raskoš, a Colin nije mogao sakriti svoje oduševljenje, uzbuđenost i sreću. “Ozdravit ću! Ozdravit ću! – povikao je – Mary! Dickon! Ozdravit ću! I živjet ću zauvijek, zauvijek i zauvijek!”

21. Ben Weatherstaff

Dječaci i djevojčica iskreno su uživali u vrtu i smijali se jorkširskom naglasku. U jednom je trenutku Colin primijetio da na velikom suhom drvetu nedostaje grana. Kako bi izbjegli daljnje neugodnosti, Dickon i Mary neprimjetno su promijenili temu. Taman kad je sunce počelo zalaziti, Colin je na ljestvama ugledao Bena. Ben se ljutito razmahao šakom prijeteći djevojčici, a zatim je ugledao Colina. Ružno mu se obrstio rekavši mu da je mislio kako je grbav i da ima mlohave noge, što je Colina razbjesnilo, ali ovaj but njegov bijes je drugačije bio izražen. Naredio je Dickonu da mu pomogne da ustane, što je Colin učinio uz male napore. Uspio se uspraviti i gledao je Bena u lice. Rekao mu je da izvoli sići dolje kako bi mu mogao nešto razjasniti, što je Ben očito ugodno iznenađen i učinio, plačući.

22. Nakon zalaska sunca

Colin je htio stati pokraj drveta prije nego dođe Ben kako bi se za svaki slučaj imao za što primiti. Kada je Ben stigao, Colin ga je upitao izgleda li mu sad kao bolesnik, na što je Ben dao negativan odgovor. Ben je još uvijek bio pod dojmom i znao je da pred sobom vidi zdravog dječaka. Zatim je pričao kako ga je gospođa Craven zamolila ako joj se što dogodi, da on uvijek pazi na njen vrt. On je to obećanje držao do prije 2 godine, kada je dobio reumu i više se nije mogao penjati preko ograde. Tad je Colin uzeo lopatu i počeo kopati, a Ben je ponudio da mu donese ružu koju će zasaditi. Colin je bio oduševljen idejom i htio je to napraviti prije nego se dan svrši, kako bi mogao uživati u zalasku sunca.

23. Čarolija

Kada su se vratili, doktor Craven ih je već čekao. Zaključio je kako Colin ne bi trebao pretjerivati sa svojim izlascima u vrt, ali Colin je njegov savjet odbio, znajući da je to jedino što mu pomaže da se oporavi. Mary je uspjela Colinu napokon dati do znanja da se bezobzirno ponaša prema radnicima i slugama. Rekla mu je da je čudak, ali je on rekao da to više neće biti jer će svaki dan provoditi u vrtu. Znao je da postoji neka magija koja mu pomaže, pa je zatražio Dickona, Mary i Bena da se skupe i zajedno prizovu čaroliju. Sjeli su na travu kao u nekom hramu i Colin je prizivao čaroliju. Zatim je odlučio prošetati vrtom sam, što je uspio i vratio se sav rumen u licu. Izrazio je želju da postane znanstveni istraživač. Razgovarali su kako će tek doktor biti iznenađen kada ga vide kako hoda i stoji uspravno kao pravi dječak.

24. Neka se samo smiju

Dickon nije radio samo u tajnom vrtu. Pomagao je i majci, tako što je uzgajao mrkve i krumpire. Često su razgovarali, pa joj je Dickon jednom prilikom ispričao sve dogodovštine, a njegova majka je iskreno uživala. Dickon je rekao kako se primijeti da je Colinu bolje i da ne zna kako to skriti jer on želi sam svog oca iznenaditi i ne želi da to doktor ocu javi pismom. Majka im je odlučila pomoći, pa im je svako jutro slala domaće mlijeko i kruščiće, u čemu su oni neizmjerno uživali. Colin se cijelo vrijeme morao pred slugama praviti kako mu nije dobro, pa bi se često dobro ismijali kada bi došli u vrt. Majčina ideja je uspjela i kada je doktor došao u posjetu, sluškinja mu je pokazala netaknut tanjur od večere.

25. Zavjesa

Tajni vrt je sve više cvjetao i cvjetao, a mali crvendać već je dobio jaja. Cijelo vrijeme je s oprezom promatrao Colina i Mary, ali se za Dickona nije brinuo. Dickon je govorio crvendaćki, pa ga njegova prisutnost nije toliko uznemiravala. Često se skrivao u grmlju i promatrao Colina kako polako hoda, kao da će nekog napasti. Zatim je zaključio kako on vjerojatno uči hodati, kao što mali ptići uče letjeti. Priopćio je to svojoj crvendaćici, a ona se malo smirila i nije više toliko brinula za svoja jaja. Čak bi bila usamljena kada se djeca ne bi pojavila u vrtu.

Bio je kišan dan i djeca su znala da ne mogu izaći u vrt. Zatim je Mary dobila ideju da mogu istražiti sve sobe jer ih ima puno, a Colin će tako moć obaviti svoje vježbe. MoćI će malo trčati i hodati. Colin je rekao da ne može dočekati da se njegov otac vrati pa da mu pokaže kako on može sve što i sva ostala djeca.

26. Pa to j’ mati!

Colin je s radošću ponovo održao svoje predavanje o čaroliji, i dok je tako plijevio, odjednom se dignuo i obznanio svima da je zdrav. Zatim je zamolio Dickona da otpjeva jednu crkvenu himnu jer nije znao kakva je to pjesma, a bio je prebolestan da bi išao u crkvu. Colin se odjednom preplašio. Vidio je kako neka žena ulazi u tajni vrt. To je bila gospođa Sowerby, Dickonova majka. Ponovo je donijela kruščiće i svježe mlijeko i s veseljem ih gledala kako jedu i piju. Oni su joj pričali razne dogodovštine i dogovarali su posjet njezinoj maloj kućici. Colin je poželio da mu je ona majka, a gospođa Sowerb rekla je da se njegova majka sigurno nalazi u ovome vrtu i da će njegov otac sigurno brzo doći kući

27. U vrtu

Gospodin Craven putovao je na različita mjesta, na sjeverne fjordove, u Švicarsku, na sva najdivnija mjesta, ali nikako nije mogao odagnati svoje mračne misli. Sve do jednog dana. Ležao je na sagu od mahovine uz bistri potočić, i činilo mu se kao da ozdravlja. Međutim, nije znao kako zadržati te misli, pa su se one loše ponovo vraćale. Jednog dana, gospodin Craven je na svom radnom stolu ugledao pismo gospođe Susan Sowerby, koja ga moli da se vrati u Misseltwaite. On je to učinio smjesta.

Kada se gospodin Craven vratio, dočekali su ga uobičajenom ceremonijom. Prvo je otišao u biblioteku i tražio gospođu Medlock, koja mu je nesigurno opisala stanje dječaka. On ju je upitao gdje je Colin sada, a ona ga je poslala u vrt. Craven je krenuo nesigurno i kad je došao do skrivenih vrata, iza njih je iznenada izletio dječak koji ga je snažno zagrlio. Gospodin Archibald Craven ostao u je u šoku. Nije mogao vjerovati da je to njegov sin, da je toliko narastao i da je zdraviji nego ikad prije.

Gospođa Medlock pozvala je Bena na pivo, a on je znao da joj treba ispričati sve o najdramatičnijem događaju. U jednom trenutku, ona je pogledala kroz prozor i ispustila slabašan krik, koji je bio dovoljan da privuče ostalu poslugu. Travnjakom su zajedno hodali gospodin Craven i njegov sin, Colin, visoko uzdignute glave.

Likovi: Mary Lennox, gospođa Medlock, gospodin Archibald Craven, Colin, Dickon, Martha, gospođa Sowerby, vrtlar Ben Weatherstaff, sluškinja Aya, Basil, gospodin i gospođa Crawford

Analiza likova

Mary Lennox – djevojčica iz Indije, ima 9 godina. Razmažena je i navikla je da sve bude po njenom. Sluge u Indiji morale su je oblačiti, a ona se prema njima ponašala bezobzirno. Često je svoju sluškinju znala i udariti. Bila je bezobrazna, nepriviknuta na novo mjesto, a kasnije, kad shvati da ne može sve biti po njenom, vrlo je uporna, znatiželjna, radišna, dobra prijateljica, voli pomagati i strpljiva je.

Gospođa Medlock – radi za gospodina Cravena i s Mary odlazi u Englesku. Rijetko kad je odlazila posjećivati Mary, iako joj je to bila zadana obveza. Iznenađena je Marynim utjecajem na Colina, vrlo je zaposlena i vrijeme provodi u svojoj radnoj sobi ili biblioteci.

Gospodin Archibald Craven – zatvoren čovjek, uvijek tužan. U početku nije uopće htio vidjeti Mary. Drži svog sina u sobi, misleći kako će postati kao i on – grbav. Gospodin Craven je tužan i sumoran otkad mu je umrla žena. Ne vidi veselje u ničemu, ali vidi se da je ipak dobar čovjek. Pruža sve materijalno i svom sinu i Mary. Uvjerava Mary da ga se ne treba bojati i dozvoljava joj posjete Marthinoj majci. Na kraju u prirodi shvati sreću i presretan je kad vidi da je njegov sin zdrav, kao i svaki normalni dječak.

Colin – dječak koji ima 10 godina. Cijeli život ležao je u sobi uvjeren da je jako bolestan, sve dok nije došla Mary i uvjerila ga da uopće nije tako. Vrlo je razmažen i svoje sluge gleda s visoka što mu mala Mary jednom zamjera. Često je imao histerične napade jer ne bi bilo po njegovom. Slabašan je i stalno umoran, bojao se svježeg zraka jer je mislio da će se prehladiti. Kad je počeo odlaziti u vrt, shvatio je da je zdrav i da može sve kao i ostala djeca. Vratila mu se vjera u život, mislio je da ga otac ne voli, a kad odraste želi biti znanstveni istraživač.

Dickon – Marthin brat, voli prirodu i životinje, ima puno znanja o sadnji biljaka i o vrtlarenju, zna razgovarati sa životinjama koje ga razumiju. Voli pomagati majci tako što sadi povrće. Vrijedan je i pametan, ništa mu nije teško. Slobodnog je duha i najviše voli provoditi vrijeme vani. Ima 12 godina.

Martha – Dickonova sestra, radi kao sluškinja kod gospodina Cravena. Sprijateljila se s Mary, vrlo je radišna, voli puno razgovarati, dobrodušna je. najviše voli provoditi vrijeme kod svoje majke i pomagati joj u kuhanju i pranju.

Gospođa Sowerby – radišna žena, održava svoju malu kućicu i hrani svoje trinaestero djece. Uvijek je nasmijana i podržava svoju djecu u svemu. Zavoljela je Mary kao svoje dijete. Pomaže im u skrivanju Colinove tajne, tako što im svaki dan šalje hranu. Širokogrudna je i zna čuvati tajne.

Vrtlar Ben Weatherstaff – isprva se činio odbojan, ali voli razgovarati. Često je čangrizav, zna čuvati tajnu, sretan je kad vidi da je Colin zdrav.

Sluškinja Aya – Maryina prva sluškinja, umrla je od kolere.

Basil – dječak koji je živio kod gospodina i gospođe Crawford. Izmislio je nadimak za Mary – ”gospođica Mary nije po mjeri”

Gospodin i gospođa Crawford – kod njih je Mary prvo provodila vrijeme, prije nego je otišla u Yorkshire. Žalili su je i mislili da je djetetu nedostajala majčinska i očeva ljubav.

Bilješka o autoru

Frances Eliza Hodgson Burnett rodila se 24. studenog 1849. godine u Cheethamu u Engleskoj. Bila je jedna od najboljih anglo-američkih spisateljica i dramaturginja.

Među čitateljima bila je cijenjena zbog svojih predivnih priča za djecu od kojih su najpoznatije – “Mali lord Fauntleroy” koji je objavljen 1886. godine, zatim “Mala princeza” objavljena 1905. godine te “Tajni vrt” objavljen 1911. godine.

Nakon što je njezina obitelj ostala bez oca, život im je postao težak pa su preselili iz Engleske u Američke Sjedinjene Države, u blizinu gradića Knoxville u državi Tennessee. Ubrzo je počela pisati kako bi svojoj obitelji pomogla sa zarađenim novcem. Tako su se njezine priče počele objavljivati u magazinima kada je imala samo 19 godina.

1870. godine umrla joj i majka, a dvije godine kasnije udala se za Swana Burnetta koji je postao liječnik. Nakon toga mlada obitelj Burnett živjela je dvije godine u Parizu, gdje su rođena i njihova dva sina. Nakon toga, preselili su natrag u Ameriku, u Washington, gdje je Burnett počela ponovo pisati, i to novele koje su naišle na odlične kritike.

Iako je slavu stekla kada je 1886. godine objavila knjigu za djecu “Mali lord Fauntleroy”. Bila je popularna i po novelama koje je napisala za odrasle u 1890-im godinama.

Uživala je u druženjima i raskošnom životnom stilu, a na početku 1880-ih godina otišla je na put po Engleskoj.

1890. godine u Engleskoj je kupila i kuću te napisala “Tajni vrt”. Malo nakon toga, njezin stariji sin Lionel podlegao je bolesti tuberkuloze. Njegova smrt ostavila je velikog traga na spisateljici, te se još mnogo godina nakon toga borila s depresijom.

1898. godine rastala se od Swana Burnetta te se 1900. godine udala za Stephena Townsenda, od kojeg se već nakon dvije godine rastala.

Na kraju svoga života smirila se u Long Islandu, gdje je i umrla 1924. godine.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: R.B.