Konrad ili dijete iz limenke

Roman “Konrad ili dijete iz limenke” na izrazito zabavan i duhovit način prikazuje odnose između djece i odraslih. Zanimljivo je da su u njemu svi likovi prikazani realno, sa svim svojim manama i vrlinama. Odrasli likovi nisu uvijek najpametniji i najmudriji, kakvima se žele prikazati, a djeca ponekad imaju bolja rješenja i ideje nego njihovi roditelji.

Konrad ili dijete iz limenke je jedan od nepredvidljivih romana koje djeca upravo zbog toga vole i pročitaju u jednom dahu. Likovi nisu savršeni kao što ništa ni nije u stvarnom životu pa se lako s njima poistovjetiti. Spisateljica je na roman napisala jednostavnim jezikom što je još jedan dodatni plus za uživanje u čitanju. Konrad ili dijete iz limenke često privuče i odrasle jer prepoznaju ideju ovog vrijednog dijela.

Nekonvencionalna gospođa Bartolotti u očima svoje okoline je prava čudakinja. Jednoga dana na kućni prag joj je dostavljena limenka u kojoj se nalazi maleno smežurano stvorenje. Berta slijedi upute zbog kojih na kraju dobije dječaka Konrada. No, u njezinom životu sve se okreće jer nije navikla na odgovorno ponašanje. Briga za instant dijete, tvorničkog Konrada, za nju je veliki problem s kojim se pokušava nositi. Uz to, majčinstvo je nešto što nije tada planirala.

No, Konrad je savršeno odgojeni inteligentni dječak proizveden u tvornici. Iako je greškom dostavljenom ekscentričnoj gospođi Berti Bartolotti koja nije dovoljno odgovorna za ulogu majke, ona je ipak spremna sve učiniti za svog novopečenog sina.

Kada u tvornici shvate da je došlo do pogreške, silom pokušavaju Konrada uzeti natrag i dati ga drugoj obitelji, ali gospođa Bartolotti to nipošto ne želi dopustiti.

Kako se to ne bi dogodilo pomaže joj mala susjeda Kitti, Konradova jedina prijateljica koja ima razumijevanja za njegovo čudno ponašanje, te gospodin Egon, Konradov otac i Bertin prijatelj.

Egon je pedantan ljekarnik koji se s gospođom Berti nalazio i prije nego što joj je stigao Konrad. No, sada, on je sve češći gost u njezinoj kući pa su češće i razmirice između njih. U prvi plan dolaze njihove velike različitosti. Egon je čovjek koji prati društvene norme ponašanja što Berti često ide na živce. Otkako je preuzeo ulogu oca savršenog Konrada, njihova stajališta se razlikuju i u odgoju što dovodi do sve većih sukoba. Njihove sukobe mora slušati i Konrad koji kao savršeni dječak na njih nije navikao pa mu sve to još i teže pada. Naime, Konrad poznaje samo idilične ljudske odnose jer je kao takav napravljen u tvornici.

Ipak, kao jako bistro i pametno dijete, Konrad je zaključio: “Ako se roditelji svađaju, krivnja je na obje strane”.

Konradovi roditelji dvije su krajnosti potpuno suprotnih karaktera: Egon je pomalo uštogljen, uvijek slijedi pravila i cijeni dolično ponašanje, dok Berti sve to smatra strašno dosadnim. Na kraju Egon ipak pristaje zaobići pravila i dopustiti sinu nedolično ponašanje kako bi ga uspio zadržati.

Svi likovi sasvim su različiti jedni od drugih te jedni od drugih mnogo toga mogu naučiti, ali upravo zbog svojih različitosti zajedno dobro funkcioniraju.

Konrad nailazi na probleme i u interakciji s vršnjacima. On je aktivan na satu i dogovoran zbog čega ubrzo postaje učiteljičin miljenik. Djeca zbog toga ne vole, a dodatno mu odmaže i to što njegov rječnik kojim komunicira s vršnjacima zvuči poput rječnika odraslih.

Kada upozna sedmogodišnju susjedu Kitti, Konrad osjeti olakšanje što je pronašao prijateljicu iako se Kitti u potpunosti razlikuje od njega. Ona je drska i snalažljiva, njegova totalna suprotnost. Konrad je toliko dobro odgojen da mu kršenja pravila ne padaju na pamet, ali Kitti mu uspijeva dokazati da su takve stvari ponekad nužne. Niti Kitti ga ne razumije, nije joj jasno zašto je Konrad tako dobar i uzoran i zašto nasilnicima ne vraća istom mjerom.

Naveden konflikte između Konrada i njegovih vršnjaka autorica je prikazala kako bi dočarala društvo u kojem je nasilno ponašanje djece rezultat kućnog odgoja te da su djeca nalik na ljude s kojima odrastaju.

Iako je roman objavljen davne 1975. godine, on je i dalje popularan i aktualan jer iz njega se mogu iščitati pouke koje nikada ne stare. On govori o sukobu između različitost te nesavršenosti. Spisateljica propagira tu ljudsku nesavršenog i smatra da je savršenost nedostižan teret za čovjeka.

Upravo nesavršeni likove ovog bajkovitog romana osvajaju čitatelje u masu onih savršenih koji nisu nimalo intrigantni već su čak i pomalo zamorni.

Iako nesavršena, gospođa Bartolotti ima svoj stav i svoje ja koja brani, a Konradu pokušava objasniti da niti savršenog nije uvijek dobra: “Ako uvijek misliš što rade drugi i ako uvijek činiš ono što i drugi čine, na kraju ćeš postati kao oni, pa nećeš moći podnijeti samoga sebe.”

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: listopad/studeni 1974

Mjesto radnje: Beč

Tema djela: Pustolovine neobičnog dječaka Konrada.

Ideja djela: Važno je prihvaćati različitosti i voljeti osobe onakve kakve jesu.

Kratak sadržaj

Roman započinje jednog jutra u kući gospođe Berti Bartolotti. Nakon obilnog doručka sama sebi naređuje da se opere i prihvati posla. Razgovara sama sa sobom obraćajući se s “drago dijete” kao što je to nekada činila njezina majka, a kasnije i njezin muž, jer sluša zapovijedi samo ako joj se netko tako obrati. Majka joj je umrla, a muž joj se odselio iz razloga koji nisu objašnjeni jer se radi o privatnoj stvari.

U kadi se nije mogla okupati jer su u njoj plivale zlatne ribice koje je tamo stavila kako ne bi cijeli život plivale u svojoj okrugloj staklenci. Tuš-kabinu također nije mogla upotrijebiti pošto nije mogla otvoriti vrata, jer je od prozora do tuš-kabine razapela uže za sušenje rublja. Na kraju se odlučila “očistiti kemijski” – skinula je šminku i potom opet namazala lice šminkom u žarkim bojama. Gospođa Bartolotti imala je mlade i stare dane, a tog je dana smatrala da izgleda mlado. Nikome nije otkrivala svoje godine.

Bavila se tkanjem sagova. Imala je Tvrtku Bartolotti & Company, ali zapravo je sve radila sama. Njezini su sagovi bili jako lijepi i trgovci su ih preprodavali po vrlo visokim cijenama.

Utorkom i subotom Berti se družila s pedesetpetogodišnjim ljekarnikom Egonom. Jednom tjedno posjećivala je ona njega, a jednom on nju. Nakon posjeta odlazili su u kino ili kazalište, a zatim na večeru. U te dane za prijateljstvo zvali su jedno drugog “Bertice” i “Egice”, a u ostale dane nisu razgovarali. Ako bi se slučajno sreli, Berti bi mu govorila “gospodine magistre”, a on njoj “milostiva gospođo”.

Na vratima gospođe Bartolotti začula se duga zvonjava – dostavljač joj je donio veliki paket umotan u bijelo. Paket je bio težak i gospođa Bartolotti se nije mogla sjetiti što je to naručila. Imala je problem jer je često naručivala stvari koje joj ne trebaju ako bi ponuda bila povoljna.

Otvorila je paket u kojemu je stajala poruka isprike na kasnoj isporuci pošiljke te upozorenje da pošiljku ne može vratiti ukoliko ju otvori. Ispod je stajao nečitak potpis Hunbert, Honbert ili Monbert. Iz paketa je izvadila veliku limenku, misleći da će u njoj možda biti mesni doručak, te ju otvorila. Iz limenke se začulo “dobar dan, draga majko” te je Berti u njoj vidjela malog smežuranog patuljka. Rekao joj je da mora što prije po njemu proliti hranjivu otopinu koja je također stigla u paketu jer bez nje ne može dugo izdržati na svježem zraku. Kada je Berti to učinila, patuljak se pretvorio u sedmogodišnjeg dječaka koji joj je dao svoje isprave: krsni list, potvrde o državljanstvu i svjedodžbe o cijepljenju. Na krsnom listu stajalo je da mu je otac Konrad August Bartolotti te je Berti zaključila da je njezin muž naručio dječaka Konrada. Ali to nije bila istina.

Berti odlazi u grad kako bi Konradu kupila odjeću, krevet i slatkiše. Odjeća koju je kupila bila je šarena, šljokičasta i puna ukrasa jer je Berti voljela biti drugačija od drugih. Konrad je gledajući kroz prozor primijetio da njegovi vršnjaci ne nose takvu odjeću, ali nije tražio od svoje majke da mu kupi novu odjeću nego je skromno prihvatio onu koju mu je ona odabrala. Berti mu je ponudila sladoled, no on je počeo zapitkivati o tome ne jede li se sladoled ljeti za desert, a bio je početak listopada. Berti nije znala za pravila o jedenju sladoleda pa joj je Konrad rekao da ga neće jesti dok se ne raspita o tome.

U tom trenu na vratima stana gospođe Bartolotti pojavio se Egon – bila je subota, na što je ona sasvim zaboravila. Upoznala ga je s dječakom Konradom i predstavila ga kao svog sina, a Egon je bio oduševljen njegovom poslušnošću, odgojenošću i inteligencijom. Berti je Konradu dala da pojede bombon, no on je znao da ne smije jesti slatkiše prije spavanja i zato je bio tužan. Spomenuo je da su u “odjelu za završnu obradu” imali satove osjećaja krivnje i svako instant-dijete moralo je biti savršeno u tome kako bi mogli napustiti tvornicu. No dalje nije pričao o tvornici jer je to bilo dozvoljeno samo u slučaju nužde.

Egon je smatrao da Konradu pod hitno treba otac te je i sam htio preuzeti tu ulogu, s čime se Konrad složio, iako Berti nije bila oduševljena – smatrala je Egona dosadnim. Egon je odlučio da Konrada treba upisati u školu. U nedjelju je Berti otišla na prvi kat kod obitelji Rusika koji su imali kćer Kitti. Išla je u prvi razred, pa je posudila njezine knjige jer se Konrad htio pripremiti za odlazak u školu. Gospodin i gospođa Rusika bili su jako iznenađeni što gospođa Bartolotti ima sina.

Kitti je htjela vidjeti njezina sina te joj je majka dopustila da popodne ode do gospođe Bartolotti po svoje knjige i tako ga upozna. Došao je i Egon kako bi učio sa sinom, a popodne su otišli u šetnju. Kada je Kitti došla po svoje knjige kako bi usput saznala otkud gospođi Bartolotti sin, Konrad je s ocem još uvijek bio u šetnji pa ništa nije uspjela saznati.

U ponedjeljak je gospođa Bartolotti odlučila odvesti Konrada u školu kako bi ga tamo upisala, a on joj je rekao da želi ići u treći razred jer bi mu u prvom ili drugom bilo dosadno. Gospođa Bartolotti bila je zabrinuta jer je znala da ga bez svjedodžbe iz drugog razreda ne može upisati u treći, no on joj je dao svjedodžbu na kojoj je pisalo “Njemačka škola u Zairu (Kongo) s pravom javnosti.” Na neispunjene crte Konrad je napisao da je završio drugi razred te da se može upisati u treći. Gospođa Bartolotti pitala ga je je li stvarno bio u Kongu, a Konrad joj je rekao da nije, ali da je škola u tvornici podružnica škole iz Zaira.

Odlaze zajedno u školu na upis, a tamo se pojavio i Egon. Gospođa koja je obavljala upise bila je impresionirana Konradovom svjedodžbom te ga je pristala upisati u 3. a razred iako su upisi bili prije mjesec dana. Točno u podne Berta je došla po svoga sina, baš kao i Egon. Ispred škole susreću Kitti Rusika koja Konrada poziva na proslavu svog rođendana u tri sata popodne.

Konrad odlazi na rođendan svojoj susjedi točno u tri, a osim njega na rođendanu su bili Florian i Gitti iz njegovog razreda te Anton i Michi iz Kittinog razreda. Florian je bio krupan dječak za glavu viši od Konrada koji se prema njemu ponašao nasilnički, dok su se Gitti i Michi ponašale prijateljski. Anton je bio ljubomoran na Konrada jer ga je Kitti branila od Floriana, a Anton je volio Kitti. Na rođendanu su se djeca igrala, a u svim igrama najbolji je bio Konrad, što je razbjesnilo Floriana i Antona. Na kraju su se Kitti i Konrad sami igrali mame, tate i djeteta, dok su ih ostali gađali orahovim ljuskama. Florian je na kraju Konrada okrivio za to što mu je na proslavi bilo dosadno te ga je udario šakom u trbuh. Konrad mu nije htio uzvratiti, ali ga je Kitti udarila jednom šakom u trbuh, drugom u glavu, a nogom u cjevanicu. Kada su ostali otišli, Kitti je Konradu priznala svoju ljubav.

Navečer u stan gospođe Bartolotti dolazi Egon te joj počinje prigovarati da ne brine dobro o Konradu i želi da on dođe živjeti kod njega. Konrad voli i Egona i Berti, ali na kraju ipak odlučuje ostati s majkom kako bi bio bliže Kitti.

Prošlo je tri tjedna od Konradovog dolaska kod gospođe Bartolotti, a sve to vrijeme Kitti i Konrad zajedno su išli u školu i iz škole. Kako je Kitti bila niži razred, ponedjeljkom, srijedom i petkom imala je sat manje nego Konrad pa je tim danima on morao sam ići doma. Florian se bojao Kitti, ali kada nje nije bilo, na povratku do kuće je Konrada gađao kamenčićima, udarao ga u trbuh i stražnjicu i podmetao mu nogu. Ni druga djeca ga nisu voljela jer je bio miljenik učiteljice, gospođe Stainz. Čak ga je imenovala svojim zamjenikom, što je značilo da je Konrad pazio na red u razredu kada učiteljice nije bilo. Djeca su morala biti poslušna jer je Konrad zapisivao sve koji nisu slušali pravila. Kitti je Konradu pokušavala objasniti da ne smije izdavati djecu iz razreda učiteljici, no on si nije mogao pomoći jer su ga u tvornici napravili poslušnim.

Jednog je dana gospođi Bartolotti stiglo pismo iz tvornice. Nije ga htjela otvoriti jer je predosjećala da je u njemu nešto loše, ali Kitti ju je nagovorila da ga ipak pročita. U pismu je stajalo kako mora vratiti Konrada jer je došlo do pogreške – gospođa Bartolotti ga, naime, uopće nije naručila; ona je naručila pojačivače memorije koji su se prestali proizvoditi. Berti nipošto nije htjela vratiti svog sina pa je odlučila zajedno s Kitti smisliti plan kako da ga zadrži. Odlučile su ga zamotati u tepih i tako potajno odvesti kod Egona koji je živio iznad ljekarne. Kitti je majci rekla da ide pomoći gospođi Bartolotti odnijeti sag na čišćenje, na što ju je ona pitala zašto joj ne pomogne Konrad. Kitti joj je rekla da je Konrad negdje otišao i da će saznati gdje od gospođe Bartolotti. Majka ju je pustila jer je bila jako znatiželjna. Berti i Kitti uspjele su odvesti Konrada Egonu te su odlučile preodgojiti ga kako ga tvornica više ne bi htjela nazad.

Kod gospođe Bartolotti došao je mali mršavi čovjek u svijetloplavom i tražio je Konrada. Ona mu je rekla da je otišao prije tri dana i da ga ona ionako nije htjela. Kitti je u međuvremenu preodgajala Konrada – učila ga je pogrdnim riječima i nepristojnom ponašanju – a majci je rekla da pomaže prijateljici iz razreda naučiti tablicu množenja. Sljedećeg se jutra kod Berti pojavilo troje ljudi u svijetloplavom, a kada im nije htjela otvoriti vrata, ušli su kroz kuhinjski prozor. Rekla im je da je Konrad otišao prije četiri dana, a oni su vidjeli njegovu zadaću s jučerašnjim datumom i tako su znali da Berti ne govori istinu.

Gospođa Bartolotti otišla je u Egonovu ljekarnu te je primijetila da je u okolici sedam osoba obučenih u nebeskoplavu boju. Jedna nebeskoplava dama ušla je u ljekarnu i naručila rijedak lijek po koji se trebala vratiti za dva sata, ali je odlučila čekati u ljekarni. Isto je učinio i jedan muškarac u nebeskoplavom. Došao je i jedan bračni par, a gospodin u svijetloplavom im je rekao da će uskoro dobiti svog sina. Počeli su dozivati Konrada koji bi trebao biti poslušan i odmah doći, no to se nije dogodilo jer ga je Kitti uspjela preodgojiti. Na kraju ipak silazi klizeći po ogradi, udari nogama gospođu koja ga je čekala i počne pjevati nepristojne pjesme. Bračni par bio je zgrožen njegovim ponašanjem jer su htjeli sina koji je poslušan i dobro odgojen, a Konrad i Kitti počeli su se dobacivati pudingom i špinatom. Bračni par napustio je prostoriju odlučivši da će radije nabaviti psa. Direktor tvornice otišao je zajedno s nebeskoplavom brigadom ostavivši Konrada sa svojim roditeljima i Kitti.

Likovi: Konrad, Berti Bartolotti, Egon, Kitti Rusika

Analiza likova

Konrad – sedmogodišnji dječak iz tvornice instant-djece, koja se bavi proizvodnjom poslušne, odgojene i pametne djece. Zbog svog podrijetla nije naviknut na ljude te se ne snalazi uvijek najbolje, a ne zna se ni obraniti od nasilja. Konrad je naučen na bespogovorno slijeđenje pravila, ali iz ljubavi prema svojoj obitelji pristaje i na nedolično ponašanje, sve kako bi mogao ostati s njima. Skroman je, pametan i prihvaća različitost ljudi.

Berti Bartolotti – osebujna gospođa koja krije svoje godine, izgleda te se ponaša ekscentrično. Ne zamara se tuđim mišljenjem i ne voli slijediti pravila, ali je spremna učiniti sve za one koje voli. Bavi se tkanjem sagova, ali nije materijalist i radi samo kada joj je novac stvarno potreban. Mnoge ljude smatra dosadnima jer ne odskaču od drugih, ali zapravo prihvaća sve ljude koji nisu zli, jer zlo nikako ne može razumjeti ni opravdati.

Egon – ljekarnik i prijatelj gospođe Bartolotti čiji se život svodi samo na posao, sve dok ne odluči postati Konradovim ocem. Cijeni inteligenciju te smatra obrazovanje vrlo bitnim, a ulogu roditelja shvaća jako ozbiljno. Živi po pravilima, zbog čega ga Berti smatra dosadnim, ali uvijek ima najbolje namjere. Berti i Egon dvije su krajnosti koje se međusobno nadopunjavaju i jedno od drugoga uče, te time čine savršene roditelje za Konrada.

Kitti Rusika – sedmogodišnja djevojčica, susjeda gospođe Berti i kasnije Konradova prijateljica. Dobro je odgojena, pametna i zaštitnički nastrojena prema Konradu koji se ne zna braniti, a u svrhu njegove zaštite pribjegava čak i sitnim lažima i prevarama. Vrlo je snalažljiva i hrabra.

Bilješka o autoru

Christine Nostlinger rođena je 1936. godine u Beču.

Završila je umjetničku akademiju te je radila kao pripravnica u jednom austrijskom dnevnom listu. Napisala je velik broj knjiga za djecu i mlade: “Muž za mamu”, “Gretica Sackmeier”, “Olfi Obermeier i Edip”, “Mačak nije jastučić”, “Priče o Franzu”, “Konrad ili dijete iz limenke” i mnoge druge.

Dobila je mnogo nagrada za svoj književni rad, među ostalim i Medalje Hans Christian Andersen. Jedna je od najboljih i najpoznatijih spisateljica za djecu i mlade na njemačkom govornom području.

Na izrazito duhovit način piše o ozbiljnim temama kao što su odnosi u obitelji, o školi, odgoju, obrazovanju, prijateljstvu i ljudskim slabostima koje prihvaća i ne osuđuje.

Tako i Konrad, glavni lik ovog romana govori: “Svi su ljudi različiti i zato osobine svojih bližnjih moramo primati s razumijevanjem”. Autorica svoje likove smješta u svakodnevne životne situacije koje su poznate svima te ju zbog toga cijene mladi, ali i odrasli čitatelji.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: K.M.