Tričave pjesme

Pajo Kanižaj, pjesnik, humorist, satiričar, pisac za velike i nešto manje, opredijelio se za dječju poeziju, očito iz dublje unutarnje potrebe. Njegova šesta zbirka “Tričave pjesme” sadrži i najbolje pjesme iz prethodnih zbirki, te najcjelovitije i najpotpunije izražava sve dijagonale, oblike i tematske krugove njegove dječje poezije.

Tematika i sama forma svih pjesama ove zbirke vrlo je jednostavna, no opet odskače od one klasične dječje poezije. Pajo Kanižaj provlačio je kroz ovu zbirku elemente igre i satiričnog humora, na što će se jedan dječački um vrlo lako i veselo osvrnuti, a ujedno time i mnogo više uživati.

“Tričave pjesme” sastoje se od 14 dijela ili ciklusa pjesama, a neki od njih su: “Pjesmići”, “Hrvatska Domovina”, “Stari Mladić”, “Kajiku”, “Pjesm ice”, “Zez”, itd. Već u prvom ciklusu nižu se pjesme po kojima je Kanižaj jedinstven i prepoznatljiv u hrvatskoj dječjoj lirici. To su tzv. “grafičke” ili “konkretističke” pjesme. Pjesme koje nije dovoljno samo čuti, nego ih moramo i vidjeti. Napisane su u raznim geometrijskim oblicima, predmetima, životinjama, insektima i drugim raznim fenomenima. Neke od njih možda su i više neka vrsta intelektualne vježbe.

Zatim su tu i igre za djecu, kao rebusi i križaljke. No, sva se ta poezija, u tim neobičnim oblicima, ne gleda se samo kao jedna sasvim obična igra ili zabava, već kao umjetnost riječi, jer im se izvjesna poetičnost, kao ni autorova inovativnost, ne može zanijekati. Upravo zbog ovakvih obilježja pjesama, Kanižaj pomalo odlazi prema tzv. “nonsensu”, gdje je forma koju je zamislio dobro izrađena, no pjesme čine ipak nešto drugo. Takva sklonost ga i odvodi prema napuštanju normiranog književnog jezika, u odstupanje od pravila pravopisa, primjerice, često se služi pogrešnom upotrebom i tvorbom glagolskih lica i padeža.

Kanižaj je tipični suvremeni dječji pisac. Nije značajan samo po inovacijama, igrivosti, humoru, već je ujedno neizbježno blizak i svojoj domovini. Čini se da su pjesme nabijene osjećanjima upravo one u kojima govori o rodnoj Podravini, Zagrebu i domovini Hrvatskoj. Kanižaj je definitivno napravio razne i zanimljive eksperimente prilikom pisanja svoje poezije, a od dječjeg humora, zaigranosti i inovativnosti nikada se nije udaljavao.

Kratak sadržaj

Tričave pjesme

“Tričave pjesme” sastoje se od dvanaest zanimljivih, inovativnih i kreativnih pjesama. U svojoj pravoj formi, stvarno ime i oblik ovog ciklusa jest – “3čave pjesme”. Kao što je naslov prikazan, upravo su tako prikazane i prve dvije pjesme – “3čava pjesma”a i “5ra i 5unije”. Dakle, jasno je da je Kanižaju primarni cilj bio osmisliti riječi i jednu koliko-toliko čvrstu formu koja će se svojim riječima uklopiti u kombinaciju brojeva i riječi.

Obje pjesme ne nose strogo određenu temu, već se okreću prema ponekim događajima i situacijama. Recimo, prva pjesma ovog ciklusa – 3čava pjesma, često spominje brojeve od 1 – 10, pri čemu se trudi iskoristiti svaki broj od toga niza. Tako pjesma započinje o pucanju jedanaesterca na jednoj nogometnoj utakmici, pa se okreće prema nepovezanim situacijama poput Petrovog pada s tribina, kao i pada s trešnje kada ih je krao u Šestinama.

Zatim se pjesnik okreće samome sebi i osobnom stavu prema pjesmi, gdje ujedno i spominje da nekih brojeva do tog određenog stiha nije ni bilo. Potom smišlja ponovno nepovezane rečenice, gdje također ponovno spominje brojeve koje nije u nastavku nadodao, a onda im smišlja kombinaciju s onim ostalima. U predzadnjoj strofi autor se sam osvrće prema formi svoje pjesme: “Ovu sam 3čavu pjesmu u 8i sa 6arom pisao sred 3jema u 3kou služeći se 3kovima! Gle, a broja če3 uopće nema!”.

U zadnjoj strofi obraća se u “trijeznom” obliku, kada je očito dobro proučio što je sastavio slobodnijeg i veselijeg uma, kada je napisao prve stihove ove pjesme.

5ra i 5unije

Ponovno, kao i u prošloj pjesmi, autor se ne bavi određenom temom, već čvrstom formom. U ovoj je pjesmi prisutna i rima i to parna i unakrsna. Osim brojeva, Kanižaj je koristio i pojam postotka (%). U ovoj pjesmi nadodao je i broj 100, polovinu, a zatim nastavio koristiti brojeve od 1 – 10.

“5ra i 5unije” nema određenu temu, već su, kao i u prošloj pjesmi, istaknuti događaji i situacije. Ovo je kao neka vrsta dječje bajke, inovativnog i zanimljivog oblika, s elementima i formom poezije.

Buba guba

Pjesma “Buba guba” je, kao i po samom imenu, prikazana u “guba” obliku. Naime, napisana je u obliku “bube”, točnije, u 3 strofe od koja su dvije podijeljene s lijeve i desne strane, a treća je smještena ispod i između njih. Prisutna je i rima, unakrsna i ponegdje parna.

Kanižaj u ovoj pjesmi govori o jednoj bubi koja, svojim oblikom i ponašanjem, odskače od ostalih s kojima zajedno leti u roju. U zadnjoj strofi “Jadna mala lampaš buba, kad odraste bit će guba!” prisutna je i simbolika. Također, cijela pjesma povezana je s ljudskim ponašanjem, točnije, karakterom. Dakle, ponašanja i stav Kanižajeve guba bube možemo povezati s istim osobinama jednog djeteta. Njegov je cilj i bio potaknuti svoje mlade čitatelje da svojim ponašanjem smiju i trebaju razlikovati od ostalih, odskakivati od normi, kao i ova buba, koja će, kad naraste, biti baš guba.

Oskoruša

Ova pjesma podijeljena je u dva retka, od kojih svaki čini četiri strofe. Riječ je o jednoj oskoruši, koja, svojom poštenošću i ukusom, odskače od svih ostalih jesenskih plodova, tj. voća i povrća. Bez obzira na tu činjenicu, ona to ne vidi i truje samu sebe psovanjem svojih ostalih “konkurenata”. Dakle, kao i u prošloj pjesmi, i u ovoj je prisutna simbolika. Autor je htio prikazati kako jedna osoba svojim žaljenjem i neprihvaćanjem samoga sebe truje sve oko sebe, kao i samoga sebe. U ovom slučaju, u svijetu plodova i voća, to je – oskoruša.

U pjesmi je prisutna parna rima, a forma je savršeno pravilnog oblika.

Gramatička česma

“Gramatička česma” je pjesma koja je ispisana na dnu dvije stranice na kojoj su tiskane “Buba guba” i “Oskoruša”. Također, njen je naslov prikazan u plavoj boji, kao i poneki od njenih stihova. Kao i sam naziv pjesme, autor je ukomponirao tu boju s tekstom i formom pjesme. Cilj je bio istaknuti neke od gramatičkih pravila i malenu sintezu s jednog područja gramatike, a sve to na jedan satiričan, inovativan i kreativan način. Pjesma se sastoji od šest manjih strofa, od kojih svaka ima dva ili više stiha.

Fića – Fuća

Kratka pjesma od pet strofa koja govori o jednoj “Fići – Fući”, točnije, o kući. Sadrži elemente poput auditivnih i vizualnih pjesničkih slika, a sastavljena je kao vrsta pjesmice koja se veselo pruža iz dječjih ustiju. Rima je parna, a svaka strofa sadrži tri stiha, osim zadnja koja po četiri.

Novogovor

“Novogovor ” je pjesma od četiri strofe i pomalo zagonetno priča o dječjem čuđenju. Rima u pjesmi je unakrsna, no očito je da je autor htio naglasiti takvo rimovanje jer je u jednom dijelu pjesme mijenjao formu kako bi to ostvario. U pjesmi je prisutan i lik koji se spominje na samom kraju pjesme. Taj lik je Ljilja, koja potvrđuje da je čuđenje zapravo normalno jer sve što te dječje oči vide i uši čuju zapravo je ispravno.

Kanižaj je u ovoj pjesmi primarno htio da apsolutno svaka riječ završi sufiksom ili nastavkom: “-acije”. Iako je teško pratiti tok i radnju koja se u ovoj pjesmi zbiva, u jednu ruku je i zabavno otkrivati ovu vrstu zagonetne pjesme. Naime, tema se odnosi na jedan sasvim običan dan koji sin i otac odluče provesti na Sljemenu. Nadalje se opisuje kakvo je ondje vrijeme, što su jeli i kako su to jelo spravljali. Pjesma je neodređene forme i sastoji se od dvije strofe, od kojih zadnja ističe završni trenutak obiteljskog izleta i autorovu subjektivnu misao.

Pjesmenzi o Pajenzi

“Pjesmenzi o Pajenzi” je, kao i prethodna pjesma, nastala s ciljem da se istakne završetak svake riječi ove pjesme sufiksom “- enzi”. Kako i sam naziv pjesme govori, ovo je pjesma o Paji. Pjesnik kroz ovu pjesmu provodi njegov lik čiju radnju opisuje na sasvim čudan način. Prilikom čitanja potrebna je koncentracija, no s obzirom na to da svaka riječ završava s “- enzi”, čitatelj je primoran odgonetnuti zagonetku koju nam je Kanižaj postavio prilikom pisanja. Pjesma govori o Paji i njegovom životu; što i s kime jede, o njegovoj obitelji, koga voli, o njegovoj zabavi i igranju itd.

Klaudio

Pjesma je podjeljena u 6 strofa i nepravilnog je oblika. Također, cijela pjesma prožeta je parnom rimom, na kojoj se i temelji svaka radnja u navedenoj poeziji. Govori o dva dječaka, točnije, o braći Klaudiu i Antoniu. Naime, Antonio se navodno ubombonio zbog kojega se njegov mlađi brat budi i započinje plakati, kakati i zamazivati. No, bez obzira na sve to, Klaudio na kraju biva okupan i čist – jer pouka je da nitko ne osuđuje malo, nevino i krhko dijete.

Žedana Marta

Pjesma o maloj i velikoj Marti. Pjesnik ovdje teži istaknuti umetnuto “a” koje u potpunosti mijenja značenje određenih riječi. Uz to, pjesma je automatski zanimljiva i humoristična te sadržaju daje novi i drugačiji oblik i značenje. On izmišlja riječi dodavanjem slova, a one najednom imaju strogo čvrsto i realno značenje.

Pjesma se sastoji od 4 jednake strofe. Rima nije stalno prisutna, iako je u ponekoj strofi unakrsna.

Pjesma o pjesmaeiourima

Kao i većina prijašnjih pjesama, ova je također istaknuta svojom inovativnošću i drugačijem pristupu. Naime, pjesnik je ovdje, za razliku od prijašnjih tema, težio činjenici da nekim riječima promijeni oblik dodajući im druge rodove. Tako je pjesmi, koja je ujedno ženskog roda, dodijelio muški rod – pjesmar. Nadalje, kroz sljedeće strofe on, nakon mijenjanja roda, pjesmi ujedno mijenja cijeli oblik, ne bi li ga prilagodio rimi. Tako je pjesmar, radi smolavog bora koji u njemu raste, nastao pjesmor. Ovim se tempom pjesma nastavlja, a kreativnost cijele pjesme je sveprisutna. Pjesma se sastoji od sedam strofi, a zadnjom pjesnik zaključuje: “Izvor muškog roda, a ženskoga česma – iz priče o muškom rodu ispala je pjesma!”

Pavao i njegov glavao

I u ovoj je pjesmi Kanižaj težio da riječima svoje pjesme doda završetak “- avao”. Tako u ovoj pjesmi pjeva o sebi, kao malome dječaku, a završava je kao odrastao čovjek koji se prisjeća svojih djetinjastih misli i maštarenja, a ujedno i zapisuje taj čin. Pjesma se sastoji od 3 strofe nepravilnog oblika. Trava koja izrasta iz Pavlove glave je simbolični prikaz odrastanja i zrelosti, prema kojoj se Pavao ugodnije i odgovornije obraća – on se umiva, četka i brine o zreloj travi koja raste.

Gledaš, čitaš

“Gledaš, čitaš” je prvi od četrnaest ciklusa zbirke “Tričavih pjesama”. Naime, ovdje čitatelj uistinu gleda, čita i zabavlja se. U ovome se ciklusu, na primjerima klasičnih motiva, javlja se blaže ili oštrije izražen pomak od realistične deskripcije u maštovitu šalu, u duhovitu aluziju, hiperbolu, izokretanje smisla u “nonsens”. No, ipak, bez obzira na sve to, čitanje Kanižajeve poezije postaje zabavan proces.

U “Gledaš, čitaš” čitatelj se zabavlja gledajući oblike i forme iz kojih niču riječi koji magično tvore jednu pjesmu. Tako ovdje imamo pjesme i oblike životinja, kukaca te svakodnevnih formi i oblika. Očito je da je Kanižaju vrlo važno istaknuti onu grafičku i ilustrativnu stranu, s kojom bi u kombinaciji spojio svoje elemente stvaralaštva . Upravo zato, njegova je dječja poezija – igra.

Korištenjem raznih fontova i njihovih veličina, boja, debljina i razmaka, nastaju oblici i pjesme. Teško je, a ujedno i šteta, ne spomenuti veliku inovativnost i kreativnost koja nastaje u umu Paje Kanižaja. Temeljni motivi koje zapisuje u ovome ciklusu su životinje, njihov način života, ljubav, cvjetići, pogled, drveće, boje i šarenila. I zadnjom pjesmom, koja se sastoji od samo jedne strofe, autor ove zbirke i pjesme subjektivno se obraća, otkriva i otvara samoga sebe;

“Naginjao sam se naprijed
jer sam bio vrlo radoznao
Da sam postao od kvadrata
romb na kraju sam spoznao”

Kratko i jasno, poručio je svoj djeci, kojoj je preporučena ova zbirka, da bez obzira na svakakve situacije, ljude i vremen, uvijek trebaju ići prema naprijed, naginjati napretku, jer taj jedan centimetar radoznalosti može značiti izlazak iz te jednostavne i dosadne forme kvadrata u romb, koji uvijek naginje prema naprijed i koji oduvijek teži da svojim naginjanjem dublje istražuje i gleda sve što je pred njim. Bez obzira na okolnosti.

Bilješka o autoru

Pajo Kanižaj rođen je u Đelekovcu pokraj Koprivnice 1939. godine. Bio je značajan hrvatski književnik i pjesnik, najpoznatiji po svojim pjesmama i prozi za djecu i mlade, pisane žargonom ili na kajkavštini.

Od svoje pete godine Kanižaj živi u Koprivnici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te i nakon studija ostao živjeti u glavnom gradu. Uređivao je satirični časopis Paradoks i časopis Žalac, a onda i humorističnu rubriku Semafor u novinama Studentski list, Vjesnik i Večernji list. Osim u novinama, Kanižaj jer radio i na Hrvatskog televiziji, gdje je uređivao mnoge zabavne emisije, humoristične serije, a najčešće serije upravo za djecu.

Za djecu i omladinu Pajo Kanižaj je napisao 42 slikovnice u stihu. Pisao je televizijske i radijske emisije i čak dva cjelovečernja filma. Napisao je kazališne predstave “E moj Gorane”, “Prvi cvjetni rat”, “Minica” i “Šarabara”, te scenarij za dugometražni crtani film “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” prema romanu Ivane Brlić-Mažuranić. Njegove radio i televizijske drame bile su nagrađivane.

Njegove knjige za djecu su “Bila jednom jedna plava”, “Prsluk pucam”, “Šarabara”, “Zeleni brkovi”, “Zdrprmapan”, “Zapisi odraslog limača”, “Kad sam bio odrastao”, “Ta divna čudovišta”, “Druge i treće priče”, ” Prozor u prozu”, te zbirke pjesma “3čave pjesme” i “Čudo u djetetu”. Njegova djela namijenjena djeci odlikuju se žargonskim govorom, često pomiješan s kajkavskim dijalektom. U tekstu, osim humora i jezičnih igara , primjećujemo i igranje grafičkim simbolima.

Osim za djecu pisao je i za odrasle, najčešće u formi aforizama i to satiričnog tona. Takve su mu zbirke satiričnih priča i aforizama “Na golom otoku”, “Jedi bližnjega svoga”, “Naprijed u rikverc”, “Prometej s Golog otoka” i “Čuvajte mi mjesečinu”. Aforizme je pisao i na njemačkom i slovačkom jeziku. Kanižaj je izdao i zbirke pjesama za odrasle, najčešće na kajkavskom jeziku “Kralju Tomislavu”, “I onda neš pil”, “Osmjesi i podsmjehivanja”, te zbirku haiku pjesama “Srhovi”.

Pajo Kanižaj je za vrijeme svog književnog stvaralaštva dobio mnogo nagrada, pogotovo za svoje humoristično-satirično stvaralaštvo. Pisao je pjesme koje su bile i nagrađivane i uglazbljene, a za svoje djelo “Bila jednom jedna plava” dobio je nagradu Ivana Brlić-Mažuranić.

Umro je u Krapinskim Toplicama 2015. godine.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: M.Š.