Zov divljine

"Zov divljine” dirljiva je novela o velikom i uzajamnom prijateljstvu između psa i čovjeka. Novela prati život psa Bucka od vremena kada je lijepo živio u sunčanoj Kaliforniji do kada je otet i odveden na Aljasku. Tamo je iskusio težak život dok nije upoznao Johna koji se o njemu brinuo s velikom nježnošću, ne očekujući ništa zauzvrat. Razočaran, Buck se na kraju vratio divljini od koje je i potekao.

Novela je izrazito poučna i autor nam kroz nju govori da nikada ne klonemo duhom jer ćemo tada osjetiti najgoru moguću bol, bit ćemo gubitnici. Moramo se znati prilagoditi svim situacijama, no i znati da u divljini vladaju neki drugi zakoni. Oni fizički najjači imat će i najveću šansu da prežive.

“Zov divljine” svakako je najbolje djelo koje je napisao Jack London. Priča je jednostavna, ali nosi veliku poruku. Čitka je i uzbudljiva i svakom stranicom jedva čekamo vidjeti što se dalje događalo. Govori nam o uzbudljivim događajima i velikom prijateljstvu između psa i čovjeka.

Doba je to velike zlatne groznice u Sjedinjenim Američkim Državama, a radnja se događa krajem 19. stoljeća. Tako možemo vidjeti kako su živjeli siromašni ljudi toga vremena koji su hrlili sreću potražiti na hladnom Sjeveru. Nadali su se da će naći spas iz siromaštva i gladi, a naišli su na surove životne uvjete toga kraja i smrt. Priča je to o psu koji je bio prisiljen živjeti na Aljasci. Kroz Bucka, koji se u konačnici vratio divljini, autor nam je predočio i svoje misli i osjećaje prema civilizaciji i napretku.

Vrsta djela: novela

Mjesto radnje: Santa Clara i Aljaska

Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća

Kratak sadržaj

Buck je bio pas koji je živio u velikoj kući, lagodno, mirno i veselo. Živio je u suncem okupanoj dolini Santa Clare u Kaliforniji. Kuća se zvala po sucu Milleru. Bila je malo povučena i skrivena od pogleda drvećem. Buck je bio pas koji se brinuo za veliko imanje. on je tamo bio vladar koji se brinuo za svoje ljude, ali i uživao je u tome. Bio je izrazito snažan, jak i velik te je imao dugu dlaku.

Jednoga dana na prevaru je jedan sluga koji je bio željen zaraditi lako novac, odveo Bucka i prodao ga nepoznatom čovjeku. Taj neznanac ga je odlučio odvesti što dalje od njegova doma. Ponovo su ga prodali, a njegov novi vlasnik bio je jedan službenik vlade po imenu Francois. On je prevozio poštu u udaljenim mjestima Aljaske.

Buck je tada prvi puta u životu vidio snijeg, ali i susreo se sa surovim uvjetima života. Dane je provodio vukući saonice s ostalim psima i razvozeći poštu. Buck se odmah istaknuo velikom hrabrošću pa je dobio mjestu na začetku saonica, bio je vođa. Tada je naučio i prvu lekciju koja je važna da bi mogao opstati u životu. Ona je glasila da nikada ne smije pasti jer ako padne bit će rastrgan od ostalih i uništen.

Nakon nekog vremena dobio je ponovo nove gospodare. To su bili Charles, Hal i Mercedes koji su također imali saonice, ali nisu imali iskustva u tjeranju zaprege. Između ostalih bili su lošeg karaktera i nisu htjeli slušati savjete drugih ljudi. Nisu se brinuli o psima, mučili su ih pa su tako s vremena i imali sve manje pasa. Posebno se isticao Hal koji je jako loše postupao prema psima.

Jednoga dana zaprega se zaustavila ispred Johnove kolibe. Buck je bio na izmaku snaga, a klonuo je i duhom. Nakon velikog broja udaraca toljagom nije htio namjerno ustati. John nije mogao gledati kako se Hal odnosi prema Bucku i kako ga muči pa mu se odlučio suprotstaviti s namjerom da spasi Bucka. No, Hal je izvadio nož i krenuo prema Johnu. Ipak, na kraju mu se John uspio suprotstaviti i izbiti mu nož iz ruke.

Tada je zaprega krenula dalje na put po ledu, ali bez Bucka. John ih je upozorio da je led u ovo doba godine izrazito tanak, no oni nisu htjeli čuti upozorenja. U konačnici led je bio probijen i svi su se otopili u rijeci.

Buck je ostao živjeti s Johnom. John ga je pogledao i obratio mu se s riječima utjehe, na što mu je Buck liznuo ruku. Bio je to početak jednog divnog prijateljstva. John se brinuo o psu, kupao ga, njegovao, pazio i čuvao, a pas mu je uzvraćao velikom odanošću i ljubavlju. Jednom je Buck čak i spasio Johna iz nabujale i podivljale rijeke. John je zahvaljujući Bucku i dobio okladu te zaradio 1600 dolara.

John je odlučio taj novac uložiti u nešto korisno. Sa svojim prijateljima je kupio pribor koji im je bio potreban za kopanje zlata. Otišli su u divljinu u potragu. Zlato su našli, a psi su odmarali. Buck je tako osjetio zov divljine. Osjetio je unutar sebe nešto što ga je vuklo sve dalje i dalje u šumu. Osjetio je i kako ga taj unutarnji nagon sve više udaljavao od njegovog gospodara Johna kojeg je neizmjerno volio.

U šumi je upoznao vuka, a tada mu se javio i nagon za lovom pa je uhvatio i losa.

Za to vrijeme kada je Buck bio u šumi, Johna su napali Indijanci i ubili ga. Kada se vratio, Buck je odmah napao i njih, a oni su se tada razbježali.

Nakon smrti gospodara, Buck je ostao sam i bio je jako tužan. Na jezero je došao čopor vukova. Nakon borbe, Buck im se odlučio pridružiti te se vratio svojim korijenima i prirodi od koje je potekao. Bio je u potpunosti slobodan. Godinama nakon toga prepričavala se legenda kako su lovci viđali velikog psa nalik na vuka koji dolazi do kolibe na jezero i tamo sjedi i tuguje. Nakon toga, vraćao se opet u šumu.

Likovi: Buck, John, Francois, Hal, Charles, Mercedes…

Analiza likova

Pas Buck – glavni je junak ove novele i svi događaji i cijela radnja u knjizi dana je s njegovog gledišta. Kroz priču ga možemo u potpunosti upoznati jer nam autor cijelo vrijeme opisuje njegove misli i osjećaje. On je snažan i velik pas, ima prodorne oči i široka prsa. Odan je i lojalan, pravi prijatelj. On živi ugodnim, aristokratskim životom na velikom ranču u suncem obasjanoj Kaliforniji. Izrazito je snažan, ima gustu i dugačku dlaku. Bio je ukraden i morao se prilagoditi na život na Aljasci. Tamo su vladali potpuno drukčiji uvjeti od onog na što je on navikao kod kuće. Tako je polako usvajao sasvim nova pravila koja su između ostalog zahtijevala od njega da nikada ne padne jer bi ga to moglo koštati života, a i da samo oni najsnažniji i najuporniji opstaju. Imao je sposobnost nanjušiti vjetar i osjetiti noć unaprijed. Učio je na svojim i tuđim greškama, da bi na kraju u njemu oživjeli davno potisnuti nagoni divljine. Kada dođe do borbe, on ide do kraja pa iako to znači i ubiti. Voli ljude, ali samo one koji s njim postupaju nježno i humano. Pravu ljubav osjećao je prema Johnu koji brine za njega, pazi ga i njeguje. Jedino prilikom spasio mu je i život da bi mu se odužio. Kada je vidio da su Indijanci ubili njegovog dragog Johna, on odlazi razočaran živjeti nazad u divljinu.

John – pravi je primjer prijateljstva između psa i čovjeka. On je visok muškarac, smeđe kose. Ima veliko iskustvo u traganju za zlatom. Zaštitnik je Bucka i njegov odani prijatelj. John je Bucku pokazao da u njemu može imati velikog prijatelja koji ga nikada neće iznevjeriti. Njihova ljubav je trajna i nema granice, oni su partneri i zajedno tragaju za zlatom. Njegovo poštovanje općenito prema životinjama je golemo i zato mu one i uzvraćaju ljubav.

Francois – strog čovjek koji je trenirao strogoću često upotrebljavajući i svoj bič. Nije podnosio nepravdu, kada je jedan pas u tijeku putovanja ukrao Buckovu hranu, on ga je odmah kaznio. Buck osjeća veliko poštovanje prema njemu, a on mu je to vratio tako da se brinuo za njega. Kada su Bucku promrzle šapice, on mu ih je trljao da bi ih ugrijao te čak i od svojih cipela napravio njemu četiri cipelice. Ponekad je znao i Bucka udariti, no uzajamno su se obojica poštivali.

Hal, Charles i Mercedes – slični su po karakteru pa se mogu analizirati u grupi. Autor se njima narugao, naglašavajući koliko civilizacija malo znači u divljini. Došli su u divljinu i nitko od njih nema iskustva pa rade grešku za greškom. Na kraju se često svađaju, okrivljujući jedan drugoga. Za njih je kraj smrt u ledenoj vodi rijeke.  Charles je muškarac srednjih godina, plave kose i uvrnutih brkova. Hal je bilo mladić s navršenih 20-ak godina. Nosio je uvijek uz sebe nož i revolver. Mercedes je bila lijepa, ali razmažena žena od koje nitko nije imao nikakve koristi.

Bilješka o autoru

Jack London rodio se 1876. godine u San Franciscu. Njegovo pravo bilo je John Griffith London. Bio je američki književnik, a poseban po tome što nikada nije završio školu, već je bio samouk.

U mladosti se bavio raznim poslovima pa je tako radio kao mornar, raznosač leda, a bio je čak i tragač za zlatom. Velika strast bila su mu putovanja.

Proučavao je Marxa, Darwina i Nietzschea i maštao je o revoluciji. Radio je i kao ratni dopisnik za vrijeme rusko – japanskog rata.

Nakon što je obolio od skorbuta, vratio se u Oakland. Umro je 1916. godine u Glen Ellenu.

Po prirodi je uvijek bio buntovan, bio je snažna ličnost i nikada se nije mirio s okolnosti u kojima je živio. Pokušavao ih je savladati snagom volje i borbom do samoga kraja.

Pisao je novele, pripovijetke i romane, a objavio je i 50 knjiga.

Njegova najpoznatija djela su: “Morski vuk”, “Bijeli očnjak”, “Mjesečeva dolina”, “Ljudi s dna”, “Željezna peta”, “Vukov sin” i mnogi drugi.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: M.L.