Kronike iz Narnije

“Kronike iz Narnije”, sjevernoirskog pisca C.S. Lewisa, jedan je od najpoznatijih serijala dječjih knjiga u svijetu. Prodane su u preko 95 milijuna primjeraka, a prevedene na preko 40 jezika. Serijal se dijeli na sedam knjiga, među kojima su najpoznatije “Lav, vještica i ormar”, zatim “Kraljević Kaspijan” i “Plovidba borda Zorogaza”. Ove tri knjige imaju i svoje televizijske i filmske adaptacije, zbog čega su u današnje vrijeme postale još popularnije.

Prva izdana knjiga serijala je “Lav, vještica i ormar”, objavljena 1950. godine, ali autor je napomenuo da se knjige ne bi trebale čitati redoslijedom kojim su objavljene, već kronološki, po radnji koju predstavljaju te je sam preporučio redoslijed čitanja. Tako se preporučuje da se prvo čita knjiga “Čarobnjakov nećak”, izdana 1955. godine. Ta knjiga govori o stvaranju Narnije, koju je lik lava Aslana dozvao u život, a daljnja radnja odvija se za vrijeme prve narnijske godine. Nakon te knjige preporučuje se čitati knjiga “Lav, vještica u ormar”, u kojoj se radnja odvija 1000. narnijske godine. Priča govori o dva brata i dvije sestre koji su igrom slučaja završili u Narniji i oslobodili je od vječne zime, koju je na nju bacila zla Bijela Vještica. To su uspjeli uz pomoć slavnog Aslana, koji je u ovom djelu serijala i umro, ali, vrlo simbolički, i uskrsnuo, te kao duh pomagao glavnim junacima i u ostalim knjigama.

Sljedeća preporučena knjiga je “Konj i njegov dječak”, izdana 1954. godine, a zatim “Kraljević Kaspijan”, knjiga izdana 1951. godine. U njoj još jednom susrećemo glavne likove iz prethodnih knjiga, ali već u sljedećoj preporučenoj knjizi, “Plovidba broda Zorogaza”, izdanoj, 1952. godine, samo oni najmlađi iz prve knjige, po posljednji se put pojavljuju u ovoj. Ipak, novi ljudski likovi nastavljaju svoje avanture i u ostalim knjigama. Ostale knjige Kronika iz Narnije su “Srebrni stolac”, izdan 1953. godine i “Posljednja bitka”, izdana 1956. godine.

Lik koji se javlja u svim knjigama Narnijskih kronika je lik lava Aslana. On je očiti simbol Isusa Krista, koji se žrtvuje za svoj narod, biva mučen i razapet, a onda njegov duh uskrsava i jači nego je bio za vrijeme života, po potrebi se javlja svojim “sljedbenicima” i pomaže im pokoriti zlo. Ova očita simbolika samo je jedna od mnogih kršćanskih koji se javljaju u knjigama. Religijske motive primjećujemo, primjerice u knjizi “Kraljević Kaspijan” koja u sebi sadržava neke od jasnih simbolika vječnog života, kao i roman “Putovanje broda Zorogaza” u kojem se spominje život poslije života, mjesto nazvano Aslanova zemlja, koja je jasna metafora za Raj. U “Čarobnjakovom nećaku” prikazani su motivi stvaranja svijeta, a u “Posljednjoj bitci njegov kraj”. “Srebrni stolac” bavi se pitanjima apostola, tj. učenika i Aslanovih sljedbenika.

Sam C.S. Lewis je rekao da je očita kršćanska poruka upravo ono što je htio postići svojim romanima. Ipak, oni time nisu ništa manje svjetovni, niti manje zanimljivi ili poučni čitateljima bilo koje vjere ili nacionalnosti. Poruka ovih knjiga je svjetska, svevremenska i izrazito zanimljivo predočena. Avanture koje prolaze djeca u Narniji vrhunac su mašte, izrazito dobro predočene, uzbudljive i poučne. “Kronike iz Narnije” zato ne osvajaju samo djecu, već ljude svih dobnih skupina. C.S. Lewis je njima dokazao da je uz Tolkiena, koji mu je bio veliki prijatelj, vlada fantasy- žanrom, stvorivši od sebe i svojih književnih djela ikonu popularne kulture, zauvijek zauzevši književnih vrh dječje i omladinske literature. Zato ove romane preporučujemo svima, jer ostaju nezaboravan dio djetinjstva.

Peter, Susan, Edmund i Lucy braća su i sestre koji su se za vrijeme 2. svjetskog rata morali evakuirati iz Londona. Roditelji su ih poslali na selo, kod profesora Kirkea, gdje su bili sigurniji nego u gradu. Nakon što su se djeca smjestila u novoj okolini, najmlađa sestra Lucy, igrajući se, pronašla je veliki, stari ormar. Znatiželjna, odlučila je zaviriti u njega, ali kada je ušla, ormar se iznutra činio većim nego izvana. Počela je hodati među kaputima i nakon nekog vremena, izašla na snijeg. Bilo je to veoma neobično, ali postalo je još čudnovatije kada joj je pristupilo neobično biće – napola čovjek, napola jarac. Bio je to faun. Predstavio se Lucy, rekao tko je, a onda joj objasnio i gdje se nalaze. Nalazili su se u Narniji, svijetu koji je van onoga iz kojeg je Lucy došla. Faun se zvao Tumnus i bio je u službi Bijele vještice. Vještica mu je naredila da uhvati i donese bilo koje ljudsko biće na koje naiđe. Ali Bijela Vještica bila je zla i zbog nje je u Narniji vladala vječna zima, jer ju je Vještica začarala. Budući da se Lucy jako svidjela faunu Tumnusu, on je odlučio pustiti je natrag u njen svijet.

Lucy istrčala iz ormara i pokušala objasniti svojoj braći i sestri što je doživjela. Naravno, nisu joj vjerovali. Sljedeći put kada je krenula u ormar, slijedio ju je mlađi brat Edmund. Ali kada je on izašao u Narniju, uhvatila ga je Bijela vještica. Dala mu je kolače i tako ga začarala, pa kasnije, kada je sreo Lucy na izlazu iz ormara i kada je ona napokon imala nekoga da potvrdi njenu priču, on je zanijekao da je ikada bio u Narniji. Peter i Susan, stariji brat i sestra, jako su se zabrinuli zbog Lucynih “laži”, pa su se požalili profesoru Kirkeu. Začudo, on im je rekao da Lucy govori istinu.

Jednog dana, kada su se svi skrivali u kući od gostiju, svi četvero ušli su u ormar i izašli na drugoj strani – u Narniji. Lucy ih je odmah odvela do fauna Tumnusa, ali su tamo saznali da ga je Bijela Vještica uhitila. Odlučili su spasiti ga, ali im je jedan gostoljubivi dabar rekao da to mogu samo ako pronađu lava Aslana. Samo Aslan može pobijediti zlu Vješticu. Edmunda je samo spomen na Aslana zgrozio, jer je još uvijek bio začaran od strane Bijele Vještice, pa je pobjegao k njoj. Htio ju je upozoriti na Aslana, a ona se prestrašila, pogotovo kad se sjetila proročanstva koje je govorilo da će četvero ljudske djece doći u Narniju i zavladati njome.

Peter, Susan i Lucy otišli su u potragu za Aslanom. Putem su sreli Djeda Božićnjaka koji je djeci dao poklone. Peter je dobio mač, Susan magični rog, luk i strijele, a Lucy čarobni napitak koji liječi. Već tada su počeli primjećivati da se snijeg i led u Narniji lagano tope, kao da dolazi proljeće. Uspjeli su pronaći tog moćnog lava, koji im je ulio veliko strahopoštovanje, jer je bio kralj dobre magije. On ih je odveo u dvorac koji bi, po proročanstvu, trebao biti dom ljudskim vladarima. Za to vrijeme, čopor vukova Bijele Vještice napao je Susan. Peter ju je uspješno obranio, a onda su spasili i Edmunda, kojeg je Vještica htjela ubiti, budući da više nije imala koristi od njega. Aslan se pogodio s Bijelom Vješticom, nudeći joj kompromis, ako im preda živog Edmunda.

Sljedeće noći, Aslan se pokušao iskrasti iz logora, ali su ga Lucy i Susan primijetile, pa počele slijediti. Lav je otišao do Kamenih stolova, svetog mjesta u Narniji, ravno u ruke Bijele Vještice i njenih podanika. Vještica je tamo ponižavala, a zatim i ubila Aslana. Tada su Susan i Lucy shvatile da je on zamijenio svoj život za Edmundov. Lucy i Susan ostale su cijelu noć na Kamenim stolovima, uz Aslanovo mrtvo tijelo, ali ujutro, njegovoj je tijelo nestalo. Začuo se Aslanov glas, koji im je rekao da se vratio iz mrtvih, snažniji nego prije. Aslanov duh ih je odveo do dvorca Bijele Vještice, a one su oslobodile sva bića pretvorena u ledene kipove.

Vojska Bijele Vještice sukobila se s vojskom bića iz Narnije, koju je predvodio Peter. Baš se činilo da će izgubiti bitku, kad se pojavio Aslan i porazio Bijelu Vješticu, a time i njenu vojsku.

Aslan je na velikoj proslavi koja je uslijedila proglasio Edmunda vitezom. On se pokajao zbog svega što je učinio, iako je bio začaran. Braća i sestre postali su kraljevi i vladali su Narnijom dugo godina. Ali jednog dana, dok su bili u lovu na jelene, slučajno su opet pronašli prolaz do stvarnog svijeta. Izašli su kroz ormar u sobu, shvativši da je tamo prošlo tek nekoliko minuta, dok su u Narniji protekle godine. Opet su bili djeca. Profesoru Kirkeu su ispričali sve što im se dogodilo, a on ih je utješio da će se zasigurno jednog dana opet vratiti u Narniju.

Godinu dana nakon što su se vratili iz Narnije, Peter, Susan, Edmund i Lucy sjedili su na željezničkom kolodvoru i čekali vlak koji će ih odvesti u školu. Ali onda je Lucy osjetila bol u prsima. Sljedeći ju je osjetio Edmund, a onda i svi ostali. Odjednom je sve oko njih nestalo, a djeca su se našla u šumi. Ubrzo su shvatili da su se vratili u Narniju. Krenuli su istraživati svoje nekadašnje kraljevstvo. Išli su šumom, a onda naišli na otvoreni prostor okružen zidom. Sve je bilo zapušteno i činilo se da stoji ovako godinama. Shvatili su da su to ruševine dvorca u kojem su živjeli dok su vladali Narnijom. Dok je kod njih u stvarnom svijetu prošla tek godina, u Narniji su prošla desetljeća. Spustili su se dolje u riznicu dvorca i tamo pronašli darove koje im je nekada dao Djed Božićnjak. Peter je uzeo svoj mač, Susan rog i luk sa strijelama, a Lucy bočicu s napitkom za izlječenje . Budući da Edmund nije bio s njima kada su dobivali darove, on nije imao ništa za uzeti.

Svi četvero su prespavali u starom, ruševnom dvorcu, a ujutro se uputili van otoka. Na putu prema obali, ugledali su čamac i dvojicu vojnika kako pokušavaju baciti u more vezanog patuljka. Susan ih je pogodila strelicom, a djeca oslobodila patuljka. Patuljak je bio glasnik kraljevića Kaspijana.

Kaspijan je živio u velikom dvorcu u središtu Narnije. Narnijski kralj je sada bio Kaspijanov stric Miraz. On nije bio dobar vladar i pokušavao je istrijebiti sve stare Narnijce, a u Narniju dovesti vladavinu ljudi. Kaspijan je još kao dječak bio jako znatiželjan i htio je znati sve o staroj Narniji i njenim čarobnim bićima, ali je Miraz zabranio da se o tome uopće priča. Ipak, Kaspijanov učitelj, doktor Kornelijus, potajice je podučavao Kaspijana o svemu što je želio znati o Narniji. Jednom prilikom mu je u najvećoj tajnosti rekao da njegov stric Miraz pokušava istrijebiti staru Narniju, a da će Kaspijan, kada postane kralj, moći opet okupiti čarobnjake i potražiti narnijska bića – patuljke, faune, životinje koje govore i ostale.

Jedne noći, doktor Kornelijus je opomenuo Kaspijana da mu je život u opasnosti. Pomogao mu je da pobjegne iz dvorca, jer ga je njegov stric Miraz htio ubiti kako bi spriječio bila kakav povratak stare Narnije. Kaspijan je u bijegu dugo lutao Narnijom, sve dok nije zaspao na nepoznatom tlu. Tamo su ga pronašla tri patuljka. Kaspijan se najprije čudio patuljcima, ali onda je shvatio da bića iz stare Narnije još uvijek postoje. Polako ih je sve upoznavao, a i oni su upoznavali njega. Miraz je za to vrijeme tražio svog nećaka kako bi ga pogubio. Tako su se jednom prilikom sukobile vojska kralja Miraza i vojska Narnijaca, koja je branila Kaspijana. Kada se činilo da će bitka nesretno završiti za Narnijce, Kaspijan je puhnuo u rog koji im je trebao dovesti pomoć.

Taj rog povukao je Petera, Susan, Edmunda i Lucy iz stvarnog svijeta, kako bi pomogli Kaspijanu u Narniji. Odlučili su to i učiniti. Te noći Lucy je vidjela lava Aslana. On je htio da ga djeca slijede kako bi ih odveo do Kaspijana. Iako u početku nitko osim Edmunda nije posve vjerovao Lucy, oni su je ipak poslušali. Slijedili su ga do Aslanova Humka, gdje su sreli divlje djevojke. Čuli su glasove Kaspijana, Kornelijusa i ostalih kako raspravljaju plan bitke. Otišli su od njih i napokon su se svi susreli. Peter je tada rekao Kaspijanu da su došli pomoći mu da postane kralj.

Odlučili su pozvati kralja Miraza na dvoboj. S njim će se boriti Peter, a ako ga porazi, Kaspijan postaje kralj. Ali u žaru borbe, ljudi su bili nepošteni i napali Petera dok se borio s Mirazom. Ali tada je cijela sila bića iz stare Narnije nahrupila iz šume, predvođeni Aslanom, koji ih je i probudio. Ljudi su se prestrašili i pobjegli, a Narnija i Peter su opet pobijedili zlo.

Sutradan je priređeno veliko slavlje. Svi su slavili pobjedu. Kaspijan je postao kralj Narnije, a Peter, Susan, Edmund i Lucy ponovo su se vratili u Englesku. Stigli su na isto mjesto s kojeg su otišli – na kolodvor, gdje nitko nije ni primijetio da su na trenutak nestali.

Peter, Edmund i Lucy provodili su praznike kod profesora Kirkea, dok je Susan otišla s roditeljima na putovanje Amerikom. Peter je odlučio čitavo vrijeme pripremati ispite s profesorom, pa su Edmund i Lucy bili prepušteni sami sebi. Najveću nevolju stvarao im je njihov bratić Eustace Clarence Scrubb. On je bio arogantan, egocentričan i poprilična cvilidreta od dječaka, kojem nikada ništa nije bilo po volji. Peter i Lucy su mu išli na živce jer nije razumio njihovu opčinjenost fantazijama. Iako mlađi od njih, ponašao se uštogljeno kao odrasla osoba. Nije vjerovao u bajke, a čitao je samo stručnu literaturu. Za svaku stvar Eustace bi tužakao svoje rođake ocu, pa su se tako jednom prilikom porječkali u Lucynoj sobi. Eunice im se još jednom rugao što vjeruju u Narniju. Baš tada, primijetili su nešto neobično u vezi jedne slike na zidu. Predstavljala je veliki jedrenjak na moru, koje kao da je počelo svjetlucati. Brod se kretao na uzburkanom moru, kao da je stvaran. Eustace je mislio da je to nekakav trik koji Edmund i Lucy izvode, ali onda ih je slika privukla i svi troje našli su se na tom brodu sa slike.

Pred njima je stajao kralj Kaspijan – nešto odrasliji nego što su ga se sjećali. Kaspijan se upoznao s Eustacom, koji nije nikako mogao povjerovati da je u Narniji i da postoje sva ta neobična bića koja su ga okružila. Zatim im je Kaspijan objasnio da je svojim brodom krenuo prema istoku, pronaći protjerane i izgubljene lordove, prijatelje svoga oca. Nadao se da će tako saznati nešto o njegovoj smrti, a možda ga i osvetiti.

Djeca su putovala s Kaspijanom, a onda su naišli na otok Doorn. Eustace je jedva čekao pristati na kopno jer je mrzio brod i sve na njemu. Ljudi koje su susreli na obali bili su trgovci robljem, pa su zarobili Kaspijana i djecu. Kaspijana su odlučili prodati, a djecu su odveli u neku mračnu prostoriju gdje su bili i drugi zarobljenici.

Brzo se pronašao kupac za Kaspijana. Starc koji ga je kupio rekao mu je da ga se ne mora bojati jer ga je kupio samo zato što ga podsjeća na vladara Narnije. Kaspijan mu je rekao da on i jest vladar, a zatim je saznao da je taj starac lord Bern, jedan od sedam narnijskih lordova koje Kaspijan i traži nakon što ih je njegov stric Miraz otjerao na more.

Kaspijan je puhnuo u rog, a to je bio znak da posada Zorogaza može napasti prodavače roblja. Oslobodili su prijatelje, a onda s Kaspijanom krenuli u grad osloboditi sve roblje te uspostaviti pravedniju vladavinu na tom otoku. Nakon toga su opremili brod svježim namirnicama i krenuli dalje.

Iako ih je na početku pratilo lijepo vrijeme, odjednom su krenule oluje. Danima su se borili s vjetrom, kišom i valovima, a kada se sve napokon stišalo, shvatili su da su u zaljevu kojeg okružuju fjordovi. Odlučili su pristati i obnoviti brod, ali čim su stupili na kopno, Eustace je pobjegao. Bio je previše istraumatiziran porobljavanjem i svim ti pustolovinama, pa je samo htio pobjeći na sigurno. Ipak, u bijegu je skliznuo u mračni ponor. Tamo je naišao na uspavanog zmaja. Skoro je zaplakao zbog svog glupog bijega. Tada se zmaj probudio, ali je ubrzo ponovo pao, pa je Eustace mislio da je umro.

Iduće jutro, nakon što se probudio u zmajevoj špilji, Eustace he shvatio da se i on pretvorio u zmaja. Očaj koji je osjetio ga je promijenio, pa je shvatio koliko se loše ponašao prema rođacima i posadi Zorogaza. Odlučio se promijeniti. Njegovi rođaci i Kaspijan zabrinuli su se za njega. Dok su ga tražili, primijetili su zmaja, ali neobično se ponašao i nije ih napadao. Ubrzo su shvatili da je to Eustace. Eustace je ostao zmaj sve dok mu se jedno jutro nije ukazao lav, koji mu je pomogao povratiti svoj stari oblik.

Nakon poduže plovidbe i borbe s morskim nemanima, posada Zorogaza došla je do kopna. Otok je bio pun oružja i oklopa. Njime je tekla rijeka na čijem dnu su primijetili zlatni kip muškarca. Ali onda je Edmund shvatio da je zapravo rijeka magična, jer sve što se u nju uroni, postaje zlatno. Tada su svi vidjeli i velikog lava, ali su se od straha prema tom mjestu, vratili na brod.

Usidrili su se u jednom zaljevu. Na tom otoku sve je bilo lijepo uređeno – trava pokošena, grmovi podšišani itd. Lucy je hodajući puteljkom začula nekakve glasove, ali nikoga nije mogla vidjeti. To je bio nevidljivi narod pomalo glupavih bića, a začarao ih je jedan čarobnjak. Trebali su Lucy da pročita nekoliko redaka iz čarobnjakove knjige, kako bi ponovo postali vidljivi. Lucy je to i učinila.

Nakon što je pročitala čarobne retke, pojavio se Aslan. Upoznao je Lucy s vladarem kuće, Korijakinom i nestao. Upravo je Korijakin bio čarobnjak koji je začarao neobičan narod. Objasnio je Lucy zašto je to učinio. Narod se zvao Blunci i bili su monopodi – imali su jednu veliku nogu na kojoj su skakali i veliki klobuk na glavi, ali nisu baš bili pametni. Čarobnjak je Kaspijanu dao kartu i popravio Zorogaz, nakon čega je družina nastavila plovidbu.

Nekon nekog vremena obavila ih je velika tama iz koje nisu znali izaći. Čuli su zapomaganje nekog čovjeka i odlučili pomoći mu. On im je rekao da su došli na mjesto gdje svi snovi postaju stvarnost, ali najgore je što se ostvaruju i noćne more. Ali uz Aslanovu pomoć, uspjeli su izvući se, jer on je još jednom tamu pretvorio u svjetlost.

Čovjek kojeg su spasili bio je lord Rhoop, koji je odmah prepoznao svog vladara, kralja Kaspijana.

Brod je pristao na otoku, a posada je krenula prema jednoj ruševini. Tamo su Kaspijan i družina pronašli stol namješten za gozbu i tri zaspala muškarca na njemu. Svaki je imao dugu sijedu kosu i bradu koja se rasipala po stolu. Kaspijan i družina pokušali su probuditi ih, ali nisu uspjeli. Kada je pao mrak, pojavila se djevojka sa svjetiljkom i objasnila da su muškarci tu zaspali jer je jedan od njih u prepirci uzeo nož koji nije smio dirati. Zato će spavati dok čarolija ne prestane, a probuditi ih može samo njen otac.

Otac se pojavio iza velikih vrata i rekao Kaspijanu da će razbiti čaroliju ako otplovi do Kraja svijeta. Tamo će morati ostaviti jednog od članova družine i vratiti se. Zorogaz je krenuo prema Kraju svijeta. Kada su stigli, otkrili su da je voda tamo pitka i najukusnija što su ikad probali, bila je topla i prekrasna. S druge strane, preko Kraja svijeta, nalazila se Alanova zemlja. Tamo su ostavili Cijuciksa i vratili se.

Došli su do kopna. Najprije su hodali suhim pijeskom, a onda su dalje koračali po travi. Na poljani su susreli janje koje ih je pozvalo na doručak. Djeca su pitala da li se ovuda ide prema Aslanovoj zemlji, ali janje odgovori da tamo mogu stići samo iz vlastita svijeta. Tada im se obratio sam Aslan i rekao da je ovo posljednji put da su Edmund i Lucy u Narniji. Postaju preveliki i moraju se prilagoditi svom vlastitom svijetu. Otvorio je prolaz na nebu, djeca su osjetila Aslanov poljubac na čelu i tada su se našli u vlastitoj sobi.

Kaspijan je sa svojom posadom stigao na Ramanduov otok i probudio trojicu lordova. Oženio je djevojku sa svjetlom.

Eustace je u stvarnom svijetu postao dobar i sasvim običan.

Analiza likova

Aslan – jedini važniji lik koji se pojavljuje u svim knjigama “Kronika iz Narnije”. Simbolički je prikaz Isusa, koji se u Bibliji i naziva “lavom iz plemena Judina”. Autor je na mnogo načina metaforički prikazao Aslana kao simbol Isusa. Od toga da je upravo on stvorio Narniju, bio jedini koje može pobijediti Bijeloj Vješticu, kao ultimativno Zlo, pa do prikaza njegova razapinjanja, mučenja, poniženja, smrti, a onda i uskrsnuća. Slike uskrsnuća upravo su Biblijske – Aslanovo mrtvo tijelo je nestalo sa žrtvenika, ali se pojavio njegov glas koji poručuje da mu je tijelo mrtvo, ali duh jači nego ikada. U ključnim trenucima Aslan se javlja ljudima i pomaže im prevladati zlo ili pronaći puteve izbavljenja. On je duh, ali je poput Duha svetoga, sveprisutan. Aslanova zemlja smatra se onom s druge strane kraja svijeta, kao nedvojbeni simbol kršćanskog Raja.

Van kršćanske simbolike, Aslan je lav kojeg svi stanovnici (stare) Narnije, pogotovo neobična bića koja nisu ljudi, smatraju svojim zaštitnikom i jedinim pravim vođom. On je spasitelj u punom smislu te riječi jer, iako nije jedini koji se suprotstavlja zlim silama koje žele pokoriti Narniju, jedini je koji uspijeva potpuno ih poraziti. Stanovnici Narnije pričaju o Aslanu kao o mitološkom biću, krase ga svim najboljim epitetima, ali ipak vjeruju u njega kao u stvarno biće. Upravo zbog Aslana stanovnici Narnije prihvaćaju Petera, Susan, Edmunda i Lucy kao svoje vladare, jer ih je na tu poziciju postavio upravo Aslan, a ako on vjeruje u njih, vjeruju i svi ostali. Kraljevi koji nisu dobili Aslanov blagoslov da vladaju Narnijom, poput Kaspijanvovg strica Miraza, prikazuju se kao negativci. Oni žele pretvoriti Narniju u nešto što nije i izbaciti bajkovitost iz nje. Ali Aslan to sprječava. Ipak je on njen tvorac i jednini pravi zaštitnik.

Peter, Susan, Edmund, Lucy – oni su braća i sestre koji su se silom prilika iz Londona morali preseliti na selo, gdje su bili sigurniji od bjesnećeg rata. Kao i sva djeca, pokušavali su prilagoditi se okolini, nesigurno istražujući novo mjesto za život. Stariji Peter i Susan brinuli su se o dvoje mlađe braće Edmunda i Lucy. Posebno su bili zabrinuti za Lucy, koja je, čini se, počela izmišljati priče o čarobnoj zemlji s druge strane ormara. Upravo briga za Lucy otkrila im je da je Narnija stvarna. Jednom kada su se svi našli u toj drugoj zemlji, djeca su napokon mogla pokazati sve vrijedne odlike koje posjeduju. Bili su hrabri, domišljati, pametni i vođeni samo dobrotom, što ih je dovelo do tog a da su dobili priliku spasiti Narniju od njenih zlih okupatora. Čak i Edmund, kojeg je zla Bijela Vještica začarala, a to je uspjela jer mu srce u samom početku nije bilo posve čisto, na kraju se pokajao za svoja nedjela i zato pridobio Aslanovu ljubav i povjerenje. Aslan, a onda i cijela Narnija, oprostili su Edmundu, dok njegova braća i sestre nikada nisu ni prestali vjerovati u njega.

Jednom kada su Peter i Susan odrasli i više nisu smjeli doći u Narniju, odgovornost starije braće preuzeli su Edmund i Lucy. I oni su se iskazali kao dobri vođe. Bili su mudri i hrabri. Te odlike pokazivali su još kao djeca, ali su sada one još više dolazile do izražaja. Iako su se oboje morali boriti s vlastitim demonima – Edmund s grižnjom savjesti jer se priklonio vještici, a Lucy sa željom da bude poput sestre Susan – na kraju su oboje spoznali vlastite vrijednosti, pomirili se sami sa sobom i postali najbolje verzije sebe.

Ovo četvero djece zapravo je uobličenje svakog djeteta, ako ništa, bar težnje kakvima žele postati. Peter, Susan, Edmund i Lucy prikazani su kao ljudi koji bi trebali biti uzor čitateljima, a karakteri su im dovoljno različiti da svatko u nekom od braće može pronaći vlastiti odraz ili model kakav žele postati.

Kaspijan – kraljević Kaspijan lik je koji se pojavljuje tek u drugoj izdanoj knjizi, a četvrtoj preporučenoj za čitanje. On je nasljednik ljudskih kraljeva koji su pokušali pretvoriti Narniju u čovjekovo carstvo, istrebljujući stare Narnijce, poput patuljaka, fauna, životinja koje govore i drugih. Ipak, u Kaspijanu je ostala ona stara narnijska iskra, zbog koje je težio za pravednošću i uzbudljivosti stare Narnije. Odmalena se interesirao za stare, tada već legende o Narniji, njenim žiteljima, prvim kraljevima… i iako je bilo zabranjeno pričati o tome, on je ipak hrabro tražio još znanja.

Jednom kada je pobjegao od zlog strica, do izražaja su došle sve njegove junačke odlike, koje su se, jednom kada je i sam postao vladar Narnije, samo pojačale. Nakon što je Kaspijan postao kralj, najprije je doveo u red uređenje Narnije, a onda je odlučio ispuniti obećanje i saznati što se dogodilo sa starim lordovima koje je njegov stric Mizar potjerao, te saznati sudbinu vlastitog oca i eventualno ga osvetiti. I u tom slučaju, kao i dok se borio za vlast, u pomoć je pozvao djecu koja su jednom vladala Narnijom. Svi zajedno, bili su odlična skupina mladih, odvažnih ljudi, koji su upravo zbog svoje hrabrosti, pravednosti i dobrote uspjeli u svim svojim namjerama. Pustolovine koje je Kaspijan doživio i priliče jednom stanovniku Narnije, a upravo zbog njega je ta zemlja ponovo postala onakva kakva je trebala uvijek i biti.

Eunice – on je rođak Petera, Susan, Edmunda i Lucy, ali iako su u rodu, on nije bio ni malo poput njih. Iako je mlađi od svih njih, javno je ismijavao njihove priče o Narniji, ali i općenitu zaluđenost pričama i fantazijama. Eunice vjeruje samo u praktično znanje i stvaran svijet. Ne zna kako drugačije pridobiti pažnju, nego da stalno prigovara svojim rođacima, pogotovo Edmundu i Lucy koji su bili prisiljeni živjeti s njime. Za svaku stvar ih tužaka, jer je to jedini način da probije svoj argument. Eunice je u samom početku plačljiva, ali arogantna spodoba, veoma egocentrična i jednostavno naporna.

Kada se igrom slučaja Eunice nađe u Narniji s Edmundom i Lucy, veoma mu je teško prihvatiti da ta zemlja uopće postoji i da su neobična bića oko njega stvarna. On misli da sanja ili da je poludio. Jednom kada više nije mogao nijekati što se zbiva oko njega, na svoj se način pokušavao nositi s time, a to je prigovaranjem, osuđivanjem, a na kraju i bijegom, kao jedinim izlazom iz nečega što je on smatrao noćnom morom.

Ipak, nakon svih izazova koji su postavljeni pred njega, on je naučio svoju lekciju. Uvidio je da se loše ponašao i da doista nema razloga za to. Koliko god se činio lošim, Eunice je zapravo bio samo prestrašen i nevoljen. Jednom kada je prihvatio svijet oko sebe, napokon je mogao postati sretan. Eunice je u kratko vrijeme provedeno u Narniji sazreo. Na kraju se pokazao kao hrabar i istinski vjeran prijatelj. Nakon knjige u kojoj se prvi puta pojavio, Eunice će biti junak i u nastavku priče o Narniji. On je dokaz da Narnija od ljudi dobra srca, koliko god oni to skrivali, na kraju napravi prave junake.

Bilješka o autoru

Clive Staples Lewis poznati je sjevernoirski autor velikog broja popularnih knjiga za djecu. Rodio se u Belfastu, 29. studenog 1898. godine. Brat Waren također se bavi pisanjem, ali njega za razliku od Lewis zanima povijest, dok se Lewis zanimao za fantastiku.

Kada mu je umrla majka, otišao je s bratom u Englesku gdje se počeo ubrzo zanimati za Wagnerovu glazbu i nordijsku mitologiju. Tako 1933. godine postaje članom skupine “The Inklings”.

1938. godine izdao je svoje prvo djelo, prvi dio ZF trilogije imenom “Out of the silent planet”. 1943. godine izdao je drugi nastavak “Perelandru”, a 1945. godine nakon smrti bliskog prijatelja Charlesa Williamsa, izdao je i zadnji nastavak spomenute trilogije – “That Hideous Strength”.

1950. godina bila je ključna za ovog nadarenog autora. Tada izlazi prva knjiga, od čak sedam sljedećih knjiga – Narnijske kronike. Prva se zvala “Lav vještica i ormar”. Ova knjiga prenesena je i na filmsko platno te je i tako postigla veliki uspjeh.

1951. godine izašao je drugi nastavak Narnijske kronike – “Kraljević Kaspijan”. Godinu nakon toga, izašao je i treći imenom “Plovidba broda Zorogaza”. Te iste godine autor je upoznao i svoju buduću suprugu, Joy Davidman Gresham. Knjige su se nastavile nizati pa je 1953. godine izašao “Srebrni stolac”, 1954. godine “Konj i njegov dječak”, godinu dana kasnije izašao je i šesti nastavak – “Čarobnjakov nećak”, dok je posljednji nastavak Narnijske kronike izašao 1956. godine imenom “Posljednja bitka”.

Ubrzo se vjenčao za svoju voljenu ženu Joy, ali su saznali da ona boluje od raka kostiju. Umrla je 1960. godine, a Lewisa je ostavila u velikoj tuzi. Ostao mu je njezin sin iz prvog braka Douglas.

1961. godine izdao je “A Grief Observed”. U tom djelu je opisao svoju veliku tugu i bol koje je osjećao zbog gubitka voljene supruge.

Umro je 22. studenog 1963. godine u Oxfordu, malo prije nego što je navršio 65. godina.

Izvor:https://www.lektire.hr

Autor: V.B.