Ukradeno proljeće

“Ukradeno proljeće” bajkoviti je roman o vremenu šumskih duhova, vila i vilenjaka. Autorica Snježana Grković-Janović gradi priču na elementima stare slavenske mitologije. Radnja je utemeljena na sukobu brata i sestre, Črta i Živane. Črt je bog zla, tame i studeni, a Živana božica života, klijanja, rasta i cvjetanja.

Črt ne želi povući studen i led iz svijeta kad dolazi trenutak da svoje mjesto ustupi sestri Živani koja omogućuje buđenje prirode. Sukob brata i sestre predstavlja sukob dobra i zla. Kako je temeljna autoričina poetska poruka da dobro pobjeđuje zlo, Črt se nakon silnog ludovanja umori i zaspi, a Živanina djeca ponovno uspostavljaju prirodni red.

Osim bogova i smrtnika, likovi su i razna irealna bića kao što su volusi, džume, vodenjaci i kućni duh Šuškić. Smrtnici jednako pomažu bogovima kao što bogovi pomažu njima. Naoko se čini da su postupci likova, njihovi odnosi prema prirodi i njihova shvaćanja životnih vrijednosti određena višom sviješću. No, svaki se lik mora sam potruditi, često i namučiti da bi ispunio svoj zadatak. Svi oni žive skladno, međusobno se uvažavajući.

Glavni je junak knežević Dragoš, nositelj svih pozitivnih vrlina. Kao i u svakoj bajci, mora se potvrditi i kao neustrašivi borac protiv zla. Stoga kreće u Črtov dvorac spasiti Vesnu, spreman žrtvovati i svoj život. Živana je pomogla Dragošu pri rođenju da ostane na životu, a on kao mladić spašava njezinu kćer. Snagom volje i ljubavi, ali i uz pomoć irealnih bića i božanskih sila, uspijeva pobijediti zlo i spasiti zemlju.

U fabulu je utkana i ljubavna priča između Dragoša i Dinjuše (djeteta iz dinje), čije će ostvarenje uslijediti kao nagrada za sva plemenita djela. Iako se autorica često služi motivima koji nalikuju motivima iz narodnih bajki (rođenje djeteta iz dinje, ljekovite maline, darivanje crvene jabuke), fabula je složenija. Slikovitim opisima i primjereno arhaičnim izrazom, stvorila je idiličan slavenski, poetski svijet.

Kompoziciju romana čine uvodna i petnaest sadržajno povezanih priča.

Kratak sadržaj

U prošlosti, kad je na Zemlji živjelo manje ljudi nego što ih živi danas, kad je priroda bila bujna i netaknuta, ljudima se događalo ono o čemu se danas govori samo u bajkama. U tom davnom vremenu skladno su živjeli ljudi, vilenjaci i razna druga čudnovata bića – stanovnici šuma, voda i oblaka. Bog je dopustio da na svijetu uz Dobro postoji i Zlo, jer je mislio da se bez Zla dobro ne bi moglo prepoznati. Zlo se nalazilo u oholom i moćnom vilenjaku zvanom Črt. Cilj mu je bio prekriti Zemlju snijegom, zalediti sve žive vode i maglom zakloniti Sunce. Jedino je ljubav osjećao prema kćeri Morani, prelijepoj bijeloj čarobnici. Njegova protivnica, sestra Živana, bila je majka svega što raste i prijateljica ljudi i životinja. Ljudima se javljala prerušena u običnu ženu.

Bilo je to vrijeme kada su ljudi mukotrpno radili, ali i radosno uživali u plodovima svog rada.

Bavili su se ratarstvom i stočarstvom. O duhovima godišnjih doba ponešto su znali i mirno ih dočekivali i ispraćali. Upravo su takvim skladnim životom živjeli muž i žena – Hreb i Blaga, likovi kojima započinje pripovijedanje.

Dinjuša

Selo u kojem su živjeli Hreb i Blaga, bilo je smješteno u blizini dviju rijeka, male Ruslice i velike Rusle. Ruslica se ulijevala u Ruslu. Život u tom selu bio je idiličan. Seljaci su živjeli složno. Kako su labudove držali svetim pticama koje ih čuvaju od zla, po njima su nazvali selo Labudovo. Hreb i Blaga bili su cijenjeni u svom selu zbog čestitosti i dobrote. No, bili su tužni jer nisu mogli imati djecu. Jednog dana Hleb je kosio travu, a Blaga mu pomagala. Kad su se umorili, sjeli su i jeli. Odjednom se pred njima stvori neobična starica. Hreb je pozove da ruča s njima. Baka pristade i u znak zahvalnosti pokloni im dinju. Navečer, kad su se Hreb i Blaga vratili kući, odlučili su načeti dinju. Zarezavši je, ugledali su dječju nožicu. U dinji je bila mala djevojčica. Njihova sreća bijaše neizmjerna. Nazvali su je Dinjuša. U život Hleba i Blage umiješala se Živana u liku starice.

Loša i dobra vijest iz tvrdoga grada

Na drugom kraju kneževine, daleko od Labudova, istog dana kad su Blaga i Hreb dobili Dinjušu, kneginja Vida rodila je sina u palači Tvrdoga Grada. Ondje je živjela udobno sa svojim mužem, knezom Tratorom. Neki stanovnici kneževine, šumski ljudi, za kneza nisu nikada čuli. Stanovnici Labudova znali su o knezu onoliko koliko im je vijesti o njemu donosio glasnik. Najčešće je dolazio zbog dažbina koje su morali predati knezu. Nisu se bunili jer su znali da ih knez brani od razbojnika i brine o slozi u kneževini. Ono što su mu morali predati, čuvao je kao zalihe hrane u slučaju nerodne godine. Zbog toga su voljeli i poštovali kneza i kneginju.

Kneginja Vida porodila se ranije no što je trebala čuvši tragičnu vijest o svom suprugu knezu Tratoru kojeg je u lovu usmrtio vepar. Nije imala snage brinuti se za svoje novorođenče., njeno mlijeko u grudima presahne. I ona i njeno dijete postajali su sve slabiji. Jednog dana u kneževskoj kuhinji stvori se starica s košaricom malina. Nakon što je kušala staričine maline, Vida se oporavi. Mogla je dojiti sina, stoga se i on oporavio. Nadjenula mu je ime Dragoš.
Želeći obavijestiti stanovnike kneževine o svemu što se dogodilo u Tvrdome Gradu, pošalje glasnike. Onaj koji je stigao u Labudovo, zvao se Radogost.

Dragoša put vodi u Labudovo

Dragoša su odgajali majka Vida i stara, mudra dadilja Vruška. Izrastao je u vedrog i dobroćudnog mladića. Kako bi jednog dana pravedno vladao kneževinom, majka ga na dadiljin savjet odluči poslati u neko malo selo gdje ga nitko ne poznaje. Ondje će radeći zarađivati za život. U pratnji Stojaka, prijatelja iz djetinjstva, Dragoš se jednog proljetnog dana zaputi u svijet. Prije večeri zaustaviše se pred kovačnicom. Ondje se prihvatiše kovačkog posla kako bi zaradili za večeru i prenoćište. Kovač je imao šegrta koji se zvao Vjaček. Dragoš odluči uzeti njegovo ime za svoje, dok se ne vrati u kneževinu. Nakon što su prenoćili, ujutro se zaputiše dalje. Vrijeme ih je služilo, bilo je vedro i toplo jer je zemljom hodala Živanina kći Vesna, vilinsko biće koje je je ljudima i prirodi donosilo proljeće.

Vjaček

Putujući, Dragoš i Stojak dođoše pred Labudovo. Dogovoriše se da će Dragoš otići u selo, a Stojak ga skriven pričekati. Na jednoj njivi Dragoš spazi orača i prelijepu djevojku. Bijahu to Hreb i njegova kći Dinjuša. Hreb ga zaposli kao pomoćnika u oranju, a zauzvrat mu ponudi prenoćište i večeru. Tijekom noći Dragoš se iskrade iz Hrebove kuće i sastane sa Stojakom. Nakon što je uvjeren da je Dragoš našao selo i obitelj u kojoj će godinu dana stjecati uvid u seoski način života u kneževini, Stojak se odluči vratiti u Tvrdi Grad i o svemu obavijestiti Vidu.

Čudo proljeća

Probudivši se u rano jutro, Dragoš na nebu ugleda čudesnu djevojku. Hreb mu objašnjava da je jedan od malobrojnih koji je vidio Vesnu. Dragoš je uživao u seoskom načinu života. Između njega i Dinjuše razvila se ljubav. No, dok se god krio pod imenom Vjaček, Draguš nije htio Dinjuši izjaviti ljubav. Lagao je o svom podrijetlu, bojeći da bi je uplašio istinom o sebi. Vijest o njegovu boravku u selu, uznemirila je seoske mladiće. Bili su ljubomorni što je pored najljepše djevojke u selu, Dinjuše. Predvodio ih je čovjek čije je ime odavalo i osobine koje su ga krasile – Zlomislić. Njegove zle spletke spriječio je Hreb.

Mali čuvari žita

Bliži se ljeto i dolazak Živanine djece Lade i Jarila. Brinut će o ljetini i koscima. U prirodi je živahno – žito se puni zrnjem, ptići uče letjeti, patke i labudice uče svoju mladunčad plivanju. Hreb hrani voluharice, koje štite klasova od bolesti. Započinju žetveni dani. Seljaci jedni drugima pomažu, kako bi što prije spremili žito pod krov. Hreb i susjed Pribac pomažu jedan drugome. Pripčeva kći Bosiljka Dinjušina je prijateljica iz djetinjstva. Dinjuša razgovara sa svojim starim prijateljima volusima. Najstariji među njima, Ječmar, upozorava je da je između Črta i Živane nastao veliki sukob i da Črt prijeti velikim ledom. Ljudi bi zbog toga mogli imati velikih problema, stoga joj Ječmar govori neka pripreme hrane i drva za dvije zime.

Ljeto na dabrovu jezeru

Hreb povede Dinjušu, Bosiljku, Dragoša i psa Reponju do mjesta gdje se sastaju rijeke, pored kojih je smješteno Labudovo, Ruslica i Rusla. Rijeke su, razlijevajući se dolinom, činile jezerca. Na sredini jednog jezera nalazio se šumoviti otočić na koji se Hreb i družina uputiše. Dragoš je uživao u idiličnom okružju. Napraviše logor na otočiću i ondje se smjestiše. Povod njihova dolaska bio je ribolov, prikupljanje hrane za zimu. Druge noći boravka na otoku Dinjuša se iskrala kako bi posjetila svog starog prijatelja vodenjaka, Virka. I on, kao i Ječmar, upozorava Dinjušu da bi zima mogla potrajati zbog sukoba Črta i Živane i neka prenese ocu da spremi dovoljno hrane i ogrijeva. Otkrivši da nema Dinjuše, Hreb i Dragoš postadoše zabrinuti. Dragoš je vidio da s nekim, njemu čudnim stvorom, razgovara i osjeti ljubomoru. Sjenka neiskrenosti zaprijeti njihovoj ljubavi.

Jesenski darovi i zimska dokolica

Osjeća se dolazak jeseni. Živana šalje svoju kćer Grozdanu u voćnjake i vinograde da ubrza sazrijevanje plodova. Berbe su završile, Labudovo isprati ptice selice. Na polja stiže najmlađa Živanina kći, Mrazova Sestrica. Uskoro snijeg zabijeli Labudovo.

Zima vlada selom, u selu je zavladao muk. Seljani u strahu od bića magle i sumraka – džuma – ne izlaze iz kuća ako baš ne moraju. Dragoš nije mario za jezive priče o džumama sve do večeri kad se s jednom džumom susreo. Pojavila se pred njim u obliku grbave spodobe. Hukala je na njega, želeći ga smrznuti svojim dahom. No, Dragoš joj uzvrati svojim toplim dahom. Džuma, shvativši da nad tim čovjekom nema moći, pobjegne. Dragoš ostade začuđen svojom moći, ne znajući da je kao beba popio Živanine maline s mlijekom dojilje.

Kad su džume obavile posao u selu, Črt se počne pripremati za izlazak. Prije svog izlaska, dopustio je kćeri Morani da se zabavi. Kako njena pokojna majka bijaše plemenita roda, Moranu je vukla želja ljudima i njihovoj djeci. Šuljala se selima i gledala što ljudi rade u svojim domovima. Tada bi se u njoj uskomešala majčina krv budeći želju za prijateljstvom i ljubavi. Prerušila bi se u ljudsko biće i umiješala među ljude. Jednog jutra ugleda Dragoša kako siječe led na potoku. Preruši se u seosku djevojku i priđe mu. Privučena njegovim izgledom, poželi se s njim sprijateljiti i ostvariti ljubavnu vezu. No, Dragoš je odbije rekavši joj da njegovo srce pripada Dinjuši. Nenaviknuta da joj se želje ne ispune, Morana se razljuti.

Počne uhoditi Dragoša i ubrzo otkrije Hrebovu kolibu. Kako joj se Dragoš jako svidio, odluči ukloniti Dinjušu, a njemu ne nauditi. Počeli su se sretati pored potoka. Kako oboje nisu pripadali selu u kojem su se nalazili, među njima razvije se prijateljstvo i odaše jedno drugome tajnu o svom podrijetlu.

Črt luduje

Na krilima mećave iz Studengrada izađe Črt i stvori zimsku oluju. Uplašeni, Labuđani se zatvoriše u svoje domove. Črt okupi džume i ukori ih što nisu dovoljno zaledile rijeke. One mu odgovore da ih je omeo momak koji se druži s njegovom kćeri. Na ovu vijest Črt je poludio i bijesno urliknuo. Taj njegov urlik čula je Morana i shvatila da je Dragoš u opasnosti. Odlučila je upozoriti prijatelja. Labuđani odlučiše izaći iz svojih domova, unatoč visokom snijegu kojim su bili zatrpani. Lopatama su prokopali prolaze kojima su se kretali. Črt je bio neugodno iznenađen činjenicom da ih nije uspio pokoriti.

Proljeća neće biti

Morana je svakoga dana dolazila na potok, nadajući se da će sresti Dragoša. No nitko nije izlazio iz zametenog sela, pa tako ni on. Studen je postajala sve žešća. Uskoro je u selima kneževine zavladala glad. Svi su nestrpljivo očekivali Vesnin dolazak, no ona se nije pojavljivala. Živanina djeca vijećala su o tome kako natjerati Črta da povuče svoje džume i omogući Vesnin dolazak. Odlučiše poslati Mrazovu Sestricu da pronađe Črta i preda mu Živaninu poruku pomirenja. Morana je kružila oko Hrebove kuće, kako bi onemogućila džume da mu naude. Moraninu nazočnost osjećao je Šuškić, kućni duh Hrebova doma. Upozoravao je ukućane na njenu nazočnost. Morana i Dragoš se sastanu, ona ga upozori na opasnost koja mu prijeti. Dragoš se odluči sam predati Črtu, no Morana ga odgovori.

Živana pošalje svoju kćer iz njihova carstva, sunčane Rajevine, jer je Črt obećao da će se povući. Črt prekrši svoje obećanje i umota je u ledeni plašt. Plemeniti Dragoš, unatoč Moraninu protivljenju, odluči naći Črta, predati mu se i tako spasiti ljude i životinje od gladi i zime.

Istina

Prije nego ode pronaći Črta, Dragoš odluči Hrebu, Blagi i Dinjuši reći istinu o svom podrijetlu. Nakon što im je sve rekao, pojavi se voluh Ječmar i potakne priču o Dinjušinu podrijetlu. Po Dragoša stiže Morana, upozna Dinjušu i osjeti naklonost prema njoj.

Studengrad

Dragoš saonicama Mrazove Sestrice stiže u Studengrad, Črtovo sjedište. S Moranom i Ječmarom uspije osloboditi Vesnu. Morana ostane u Studengradu čekati novu zimu, Vesna ode u Rajevinu, kako bi se oporavila prije no što počne buditi biljke i životinje, a Dragoš se vrati u Labudovo.

Pobjeda proljeća

Priroda se budi, Vesna je započela svoj veliki, proljetni posao. Na veliku Dinjušinu radost, Dragoš se vratio u Labudovo. U Hrebovu domu vladala je neopisiva sreća. Prošla je godina dana od rastanka Dragoša i Stojaka. Ponovno se sastaju. Dragoš se ne želi još vratiti kući, Stojak ostaje s njim u Labudovu, a Vidi šalje skitača pripovjedača – Radogosta – kako bi je izvijestio da je Dragoš zdrav i sretno zaljubljen. Kako je Hrebova koliba bila mala, Stojaka ugosti Pribac. Ubrzo se između Bosiljke i Stojaka razvije ljubav. Čuvši radosnu vijest o sinu Dragošu, Vida naredi da se isprazni žitnica Tvrdoga Grada i nahrani gladni puk kneževine.

I sve se dobro završilo

U prirodi se osjećaju posljedice Črtova djelovanja, životinje i biljke su iznemogle. No pomalo, svi su se oporavljali. Uskoro se pojaviše i Lada i Jarilo uoči žetve. Pohvališe voluhe na dobro obavljenom poslu, čuvanju žita od bolesti. Svi slave završetak žetve. Zbliženi nevoljom, na Hrebovoj njivi zajedno slave i volusi i ljudi. Život krene uobičejenim tijekom.

Bosiljka i Stojan vjenčaju se u Labudovu.. Za svadbenim stolom našla se i nepoznata starica. Darivala je mladence velikom, crvenom jabukom. Dinjuša i Dragoš odlučiše svoje vjenčanje proslaviti u Tvrdome Gradu. I za njihovim svadbenim stolom našla se neobična starica. Darivala ih je zasađenom biljčicom s pet pupoljaka. Uskoro je kneginja Dinjuša rodila troje djece, sina i dvije kćeri blizanke. Poput darovane biljčice, njihova obitelj postade peteročlana.

Svake godine odlazili su u Labudovo na žetvene svečanosti. Dragoševa vladavina dugo se pamtila jer je bila pravedna. Povezao je ljude i šumska bića. Počeli su živjeti mirnim suživotom. Tako su ljudi živjeli sretno sve dok nisu počeli griješiti jedni prema drugima, prema majci Živani i postupati protiv volje Stvoritelja.

Črt je shvatio da mu je neumjerenost donijela puno neprilika. Pomirio se sa sestrom Živanom i držao dogovora – dopuštao Vesnin dolazak u pravo vrijeme.

Vrsta djela: roman bajka

Vrijeme radnje: mitsko prošlo vrijeme

Mjesto radnje: Labudovo, Tvrdi Grad, Studengrad

Likovi: Dragoš, Dinjuša, Vida, Hreb, Blaga, Pribac, Bosiljka, Stojak, Živana, Črt, Morana

Bilješka o autoru

Snježana Grković-Janović rođena je 1933. godine u Zagrebu. U Sarajevu je završila Učiteljsku školu i diplomirala književnosti na Filozofskom fakultetu. Živi u Splitu od 1970. godine.

Dječji roman Striborovim stazama njeno je prvo cjelovito objavljeno djelo. Zajedno s likovnim umjetnicama Dijanom Nazor i Koraljkom Polaček napisala je priču Tin u zemlji Kilikiki.

Njezin roman Ukradeno proljeće osvojio je drugu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za 2001. godinu, a uvršten je i u obaveznu osnovnoškolsku lektiru.

Njena ostala djela su “Velebitske vilin-staze”, “Sestra Luiza”, “Čuvar drveta”, “Čarobni brežuljak” i “Dugin grad”.

Izvor:https://www.lektire.hr