Smrt Petra Svačića epska je pjesma iz “Povjestica” autora Augusta Šenoe. August Šenoa ovim djelom odlučio potaknuti domoljublje, slogu, jedinstvo i nacionalizam. Iz same teme djela vidi se da je pisac izrazito domoljuban, opisao je smrt posljednjeg hrvatskog kralja. Za autora Hrvatska ima pravo na samostalnost jer njezina tradicija seže duboko u povijest.
Ovom epskom pjesmom autor je htio osuditi zavist i neslogu koja se odvijala u tadašnjoj Hrvatskoj. Hrvatski plemići su bili zaslijepljeni svojom pohlepom te su pustili stranca da odlučuje o njihovoj zemlji.
Autor nam kraju otkriva svoju nadu o tome da će Hrvatska jednoga dana ipak biti samostalna, složna i slobodna.
Kada je 1809. godine umro kralj Zvonimir u Hrvatskoj je nastao problem oko toga tko će biti novi kralj pošto je prijestolje bilo prazno, a Zvonimir nije imao nasljednika. Hrvatsko plemstvo se podijelilo. Jedan dio je smatrao da bi budući hrvatski kralj trebao biti Petar Svačić koji je izabran 1903. godine jer je imao narodne krvi, no drugi dio plemstva je smatrao kako bi novi kralj trebao biti Koloman, mađarski kralj koji je imao po njima pravo na prijestolje zato što je bio u rodu s kraljom Dmitrom Zvonimirom.
Iz tog razloga Koloman je 1907. godine ušao s vojskom u Hrvatsku i porazio Petra Svačića na planini Gvozdu. Od tada je ta planina dobila naziv Petrova gora. 1102. godine kralj Koloman je okrunjen za hrvatskog kralja, a tim činom Hrvati su ušli u savez s Mađarskom. Tim savezom izgubili su samostalnost mnogi niz godina.
Povjestica “Petar Svačić” je napisana bez strofa, tj. astrofično. Na kraju djela dodan je autorov komentar koji se ne može smatrati strofom pa čak kao niti dodatak ovoj pjesmi. Stihovi su različito dugački pa tako imamo osmerce, deveterce i deseterce.
Autor koristi vezani stih i nekoliko tipa rima. Možemo uočiti paralelnu (aa bb cc), obgrljenu (abba) i unakrsnu rimu (abab). Jezik je bogat, a stihovi su puni epiteta. Koristi često metafore, tj. preneseno značenje, anarhizme, a i poneke riječi su prilagođene zbog potrebe rime.
Vrsta djela: epska pjesma
Tema djela: smrt posljednjeg hrvatskog kralja
Vrijeme radnje: 1907. godina
Mjesto radnje: Planina Gvozd, nakon borbe Petra i Kolomana
Kratak sadržaj
Pala je noć. Hrvatski junak tumara mrakom, a na smrt je ranjen. On na svom putu posustaje teško dišući, a ruka mu je slaba te se njome hvata za hrast. Kako hoda tako ostavlja iza sebe trag krvi. Kada ga je obuzela slabost, pokušao se uhvatiti te prisloniti na ostatak slomljenog drška hrvatske zastave. Kada ga je zaokupila jaka bol, klonuo je pored česme, a u oku mu se mogao vidjeti sjaj. Bio je sretan jer je gledao svoju zemlju Hrvatsku.
No, tada je uzdahnuo, duboko i bolno. Zaključio je da je od njegove zemlje ostalo samo groblje, a ljudi više nisu divni, oni su roblje. Okolno bilje, ali i životinje te cijela priroda suosjećaju s ranjenim junakom. Ipak, on umire govoreći kako nema nikoga tko će biti uz njega na samrti, nitko ne osjeća nimalo sućuti prema njemu. Njegov život bio je na kraju dok je posljednjim snagama ljubio barjak Hrvatske.
Ipak, tada planina postane obasjana sa svjetlošću. Pojavi se vila u bijelom – vila Hrvatica. Upita djevojka ovog junaka tko je ona, a on joj odgovori da je on novoizabrani kralj Hrvatske. Ime mu je Petar Svačić. On joj objasni kako ga je narod izabrao za kralja u vrijeme kada je zemlju pogodila pohlepa, nesloga i podlost te kako su plemići bili zainteresirani da se dočepaju krune.
Kada je bio izabran za kralja, on je unio red i mir među narod. Njegova vladavina bila je čvrsta, ali i pravedna. Cijenio je poštenog čovjeka i njegov rad. No, tada se dogodi zlo.
Plemići koji ga nisu simpatizirali, smisle urotu i u Hrvatsku pozovu stranca kako bi on vladao. Da bi sve bilo još gore, oni se ujedine i s njegovom vojskom, protiv Hrvatske.
Petar i njegova vojska hrabro su se borili do kraja, ali protivnici su bili brojniji. Na kraju Petar je bio i ranjen i to smrtno od izdajničkog noža hrvatskog vojnika. Pobjednici su slavili, ali tada nisu bili niti svjesni činjenice da su tom borbom osudili Hrvatsku državu na smrt, da je hrvatski narod od toga dana rob te da je hrvatsko kraljevstvo propalo.
Kada je ispričao svoju tužnu životu priču, Petar je bio spreman umrijeti. Vila mu tada kaže da će Hrvatsku snaći još puno zlobi, krvi i smrti, ali Hrvatska će na kraju biti slobodna. Ustat će i osloboditi se od stranaca. Kada nastupi to vrijeme, dići će se i hrvatski narod. On će se izboriti za slobodu, a Hrvatskom će ponovo vladati sreća jer će ona biti slobodna.
Kada je čuo riječi vile Hrvatice, odmah je odlučio nazdraviti svetoj zemlji Hrvatskoj. U svoju kacigu napunio je vode i dodao joj tri kapi krvi te isto toliko kapi znoja. Time je izrekao zdravicu Hrvatskoj.
Na kraju je rekao kako mu sada nije teško umrijeti. Može otići spokojan. Izdahnuo je prekriven zastavom Hrvatske, a nad njim je plakala jako tiho vila Hrvatica.
Bilješka o autoru
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslije smrti majke 1848. godine, završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje 1850. godine završava prvi razred gimnazije.
Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. godine u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. godine nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine. Ne položivši na vrijeme određene ispite bio je prisiljen baviti se novinarstvom te se vraća u Zagreb i radi u redakciji “Pozor”.
1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. godine postaje i dramaturg.
Njegov prvi roman “Zlatarevo zlato” izlazi 1871. godine. Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis “Vijenac”.
Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu govoreći:
“Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”.
Najpoznatija djela su mu: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca”,”Vječni Žid” i “Zagrebulje”.
Izvor:https://www.lektire.hr
Autor: M.L.
Nema komentara:
Objavi komentar